Jelena Vitasović, profesorica, TV i radio novinarka, voditeljica s više od 20 godina iskustva, moderatorica najvažnijih manifestacija u Istri i regiji, članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova IŽ-a, članica poslovnog kluba žena BPW Pula, a što je najvažnije za naš razgovor, voditeljica je programa na crvenom tepihu Pulskog filmskog festivala od 2015. godine.

- Uvedite nas u Vaš svijet Pulskog filmskog festivala.

- Iza nas je 68. PFF-a. Sedam najljepših i najnapornijih dana u godini za sve organizatore. Dojmovi se sliježu, uspomene vibriraju, filmovi se analiziraju, promišljaju. Ove godine 92 filma u Areni, INK-u, kinu Valli, na Kaštelu. Pulski filmski festival je najbolje razdoblje u godini. Kada živimo, ne spavamo, smijemo se, družimo i bučimo, kunemo, kušamo život van granica, kada smo ljudi pa pretjerujemo, nadoknađujemo prošlu zimu i skupljamo zalihe sreće za iduću tapiju pred nama. Tjedan vrijedan života. Uspomene i susreti za čitav život.

Čarolija najvećeg platna

- Arena je oduvijek bila centar ove manifestacije.

- Najljepše mjesto na svijetu za gledanje i disanje filmova. U gledalištu, na kamenoj galeriji, na travi, kroz ogradu. Kroz kožu na nekim dijelovima tijela, putem kamena probija ti dnevna akumulirana vrućina, ugasiš se i prepustiš toj čaroliji najvećeg filmskog platna u Hrvatskoj, na neudobnoj plastičnoj stolici, mnogo boljoj kamenoj tribini ili na ležaljci, na travi. Nekadašnje, u doba mraka - guranje, kroz željeznu ogradu Arene, na baš određenom ulazu, kada je dežuran "tvoj" redar.

- Vatromet je donedavno bio kao pucanj za start…

- Dobar, loš, dug, kratak, isti kao i prošle godine, tko je to platio, odakle se ispucavalo, fenomenalni završetak, opet se iz Arene nije vidjelo ništa. Dijete sam pulskog vatrogasca, svoja najranija životna sjećanja povezujem s vrućinom u velikom crvenom vatrogasnom kamionu koji dežura zbog vatrometa na PFF-u.

- Upoznali ste mnogo filmaša tijekom godina.

- Posao filmaša nije baš najsretnija pozicija. Stalno kalkuliraš, ima li novca za film, hoćemo li uspjeti okupiti glumce baš u tom periodu snimanja, problemi zbog pandemije, vrijeme tijekom Festivala, hoće li biti publike, kako će ljudi reagirati na te filozofske, umjetničke, psihološke, društveno angažirane, obiteljske i humorističke filmove i teme?

- Što za Vas osobno znači pozivnica za voditeljicu programa u Areni?

- Biti pozvan na PFF i ući crvenim ili sada, magenta tepihom u našu drevnu ljepoticu, za mene je jackpot života. Za malu, sa 7. kata "crvenkapice" u Šijani, finale Olimpijade filmova. Okupiš svoj tim, složiš strategiju i opet - tisuću i jedna improvizacija i sve kako nismo dogovorili. Murphy na najjače. Uvijek tu zapravo mora biti riječ i o poštovanju. Da odaš dužno poštovanje ljudima koji su najprije pobijedili sebe pa onda i sustav, da film bude prikazan baš u Puli, u Areni.

- Koliko je timski rad važan za ovu manifestaciju?

- Tko nije disao među tim tisućljetnim kamenjem, ne zna o požrtvovnosti, muci, umijeću, ali i znoju baš mnogo. Ako želite brzo, idete sami. Ako želite daleko, idete timski. Želim se ovim putem najiskrenije zahvaliti direkciji 68. Pule, naročito direktorici Gordani Restović. Zatim timu vrijednih pulskih obrtnica i poduzetnica: Enđeli Čivljak Perolli, Mariji Fresl, Loreni Cukerić, Ivani Slaviček, Sanji Kljajić, Mariji Shkreli i Ivani Bolković. Zbog njihove pomoći i umijeća u pripremi svake pojedine večeri Pule, mogla sam se prepustiti svojem poslu bez brige - ugostiti i pozdraviti svu našu divnu publiku koja voli i živi festival. Mali veliki ženski kolektiv.

Centar svemira

- Vrijednost PFF-a, po Vama, za Pulu, Hrvatsku i šire…

- Ljudi svih struka iz čitavoga svijeta pohode nas i znaju baš zbog filma; sedme umjetnosti. Znamo li što imamo u našem Gradu? Kakva je to ostavština, tradicija, ali i ekonomski i gospodarsko-turistički zamah i pravac koji slijedimo? Taj pljesak i gromoglasna tišina i muk i zviždanje i smijeh tisućljetne publike u Areni. Onda pljesak, pljesak, pljesak Mileni Dravić i tišina nakon "Dnevnika Diane Budisavljević" i uzvici smijeha i radosti nakon situacija u "Južnom vjetru 2"... Imamo privilegiju dvaput godišnje, barem, tijekom filmskog festivala i Sajma knjige biti Gradom i Centrom našeg svemira. Koliko svatko od nas doprinosi svojim ponašanjem, odgojem djece, šetnjom gradom, projekcijama života u Areni, Kinu Valli, INK ili prelijepom Kaštelu?, zaključuje.

Povezane vijesti

• Tijela koja se zbližavaju i udaljavaju
• James Thompson i Angelo Chicco oduševili Poreč
• Blitz izlazi iz konvencionalnih okvira