"Nisam imala nikakvih zdravstvenih problema prije moždanog udara. Nažalost, nisam osjetila nikakva upozorenja. Bila sam fizički aktivna, vježbala jogu. Iako su moja baka i mama imale moždani udar, nikada nisam mislila da će se to i meni dogoditi, jer sam bila uvijek zdrava", priča nam Puljanka 56-godišnja Ester Crnković. Ova vedra i vesela žena uključena je u nacionalnu javnozdravstvenu akciju prevencije moždanog udara - Dan crvenih haljina.

- Bilo je to teško iskustvo nakon kojega počnete više cijeniti život i sve oko sebe. Cijenite male stvari jer u sekundi se život ugasi, kao kada zatvorite svjetlo i nestanete. Nema vas više. Po prirodi sam vesela i volim sve okrenuti na šalu. Gledam danas ljude, previše kukaju, previše se žale, ne cijene vrijednost života, njegovu jednostavnu ljepotu. Trebalo bi svaki dan živjeti kao da je zadnji, poručuje Ester.

Danas je potpuno oporavljena, premda je prije više od tri godine doživjela moždani udar i život joj je visio o koncu.

- Da sam tu večer bila sama kod kuće, ne bih više bila živa, priča. "Nakon večere otišla sam u kupaonicu da se istuširam. Nakon što sam se smočila najednom je bljesnula strahovita bol, ne mogu vam opisati. Mislila sam da mi glava puca u milijun komada. Odmah sam osjetila kako mi se lijeva strana oduzima. Uspjela sam se zadržati na nogama i zvala sam supruga. Nekako me je izvadio ispod tuša i obukao. Bila mi je muka kao da ću povraćati. Molim te, vozi me odmah u bolnicu, rekla sam i naslutila što je. Spustila sam se jedva po stepenicama, ušla u auto i nisam mogla spustiti glavu. Nazvala sam prijatelja liječnika i nakon toga sam nestala. Više se ničega ne sjećam. Suprug mi je rekao da sam se putem tresla i povraćala. On je jurio autom prema bolnici s upaljena četiri žmigavca. Probudila sam se na odjelu, ležala na krevetu i kroz staklo vidjela supruga. Bila sam sva smušena, ošamućena, dr. Košeto mi je stavljao infuziju, čula sam da pričaju, ali nisam razumjela što govore. Pripremali su me za Zagreb, u KBC Sestre milosrdnice, što je bila dobra odluka. U Puli je dežurna bila dr. Vedrana Peček, neurologinja. Zvala je Rebro, ali nisu imali mjesta pa je nazvala KBC Sestre milosrdnice i oni su poručili da me odmah dovezu. Operirana sam istu večer. Sjećam se samo ulaska u vozilo hitne pomoći u Puli i trenutka kada je medicinska sestra pred bolnicom u Zagrebu nazvala moga muža i rekla mu da smo stigli. Što se dalje događalo, ne sjećam se", priča Ester.

Oporavak nakon operacije nije bio lagan.

- Puknula mi je aneurizma u mozgu, takozvani SAH obostrani, na čvorištu krvnih žila, tako da je meni krv išla u glavu kao na špinu. Cijelo vrijeme na intenzivnoj dobivala sam lijekove da se iščisti ta krv u glavi. I noću su me budili radi terapije. Primala sam infuziju u obje ruke. Koliko sam bila kritično, govori i to što me nisu podigli iz vodoravnog položaja 15 dana. Cijelo sam vrijeme ležala na leđima, a inače spavam na trbuhu. Sjećam se kada sam se probudila nakon zahvata, znala sam da kraj mene leži red žena u krevetima, ali nisam mogla okrenuti glavu da ih vidim. Nakon nekog vremena došao je fizioterapeut. Rekao je, bit ćete vi dobro, samo polako, i time me ohrabrio. Osoblje koje tamo radi izuzetno je, nemam riječi kojima bih to opisala. Sestre su bile fenomenalne. Ako sam ih na dan 50 puta zvala, one su 50 puta došle. Prale nas, brisale, mazale, češljale… Nemam riječi koliko sam im zahvalna, ističe.

Dan nakon operacije u posjet su došli suprug i njezina majka. "Došli su do kreveta i vidim, odjednom, moja mama nestaje. Pala je u nesvijest kad me vidjela. Nekoliko dana bilo je kritično i nije se znalo hoću li preživjeti. Nakon šest dana premjestili su me na drugu intenzivnu. Bila sam u krevetu do još jednog bolesnika. Dane smo provodili razgovarajući, pokušali se šaliti. Nakon tri tjedna liječenja otpustili su me iz bolnice. Četiri dana prije otpusta fizioterapeuti su me prvi put postavili na noge. Bila sam toliko sretna da vam to ne mogu opisati", prisjeća se Ester tog trenutka.

Nakon bolničkog liječenja u Zagrebu, željela je na oporavak otići kući.

- Bilo mi je teško popeti se deset stepenica do sobe, prve dane bilo mi je teško ustati iz kreveta, ali postupno sam se oporavljala. Mjesec dana nisam imala snage spustiti se u donji dio kuće. Zatim sam nastavila svaki dan malo više, oko kuće u vrt, zatim po kvartu, 100, pa 200 metara. Sada dosta hodam, ljeti plivam, krenut ću opet na jogu. Dobro sam se oporavila. Od moždanog udara prošlo je tri godine i četiri mjeseca, veli gospođa Ester.

I doista ni po čemu se ne može primijetiti da je iza nje tako teška bolest. Kaže da se cijepila i treći put prema preporuci neurologinje koja je prati, dr. Marine Roje Bedeković, pročelnice Zavoda za intenzivno neurološko liječenje KBC-a Sestre milosrdnice. Upravo je ona nedavno i pozvala Ester Crnković da se uključi u akciju crvenih haljina.

- Jedno jutro zove me dr. Roje, pitam se zašto. Nisam bila ni na kakvom snimanju. Kaže, ne zovem vas radi nečeg lošeg, nego radi dobrog. Rado sam se uključila u akciju, baš sam bila presretna što me se sjetila. Tako ću 4. veljače zajedno s još šest žena nositi crvenu haljinu na reviji u Kaptol centru u Zagrebu. Iznenadila sam se kako su to sve mlade žene koje mi mogu biti kćeri. Jedna je pedijatrica i ima samo 29 godina, druga ima 39, ostale su također mlade. Nekada se govorilo da se moždani udar događa starijim ljudima, a kada čujete njihove priče, čovjek se malo zapita o životu, kaže Ester.

Treba biti zahvalan modernoj medicini i tehnologiji, ističe te prepričava iskustvo s kontrolne angiografije u lipnju 2019. "Dakle, opet vam idu kroz preponu do mozga sa sondom. Na mobilnim ekranima, kao na video-zidu, prikažu se sve žile mozga. Angiosala vam je kao svemirski brod. Zahvat se obavi u lokalnoj anesteziji i nije bolan. Dr. Vladimir Kalousek, interventni radiolog, strahovito brzo i precizno obavi pregled. Tada sam doznala da je tu noć kad su me dovezli iz Pule on obavio operativni zahvat. Postavio mi je tri 'koila' u glavi, svojevrsne stentove koji ispune aneurizmu na mjestu puknuća", priča nam Ester.

Iako je prošlo više od tri godine, još uvijek ima averziju prema kupaonici u koju dugo nije mogla sama ući. Sada se već malo opustila, ali uvijek ima dozu opreza premda nije paničar, priznaje.

Pohvalno govori o javnozdravstvenoj akciji jer je dobro da se govori o simptomima.

- Nekoga boli glava, drugome trnu ruke. Jedna je mlada gospođa imala strahovite bolove u vratu jer je imala specifično mjesto puknuća žile. Druga je imala neprekidno zujanje u ušima, a na kontroli su otkrili aneurizmu. Također, i odjednom slabiji vid može ukazati da se nešto događa. Mislim da bi trebalo malo više edukacije kao i za karcinom dojke. Možda bi trebalo više preventivnih snimanja. Svi mislimo da se to nama neće dogoditi. A dogodi se. Nakon moždanog udara dugotrajan je oporavak, a također i velik šok za obitelj. Moja mama se s time još ne može pomiriti. Opet je počela plakati kada je pročitala priču o meni. Moj muž dugo nije mogao ispričati što je on doživio te noći, kaže Ester.

Ipak, više ne razmišlja o tim danima. "Malo sam sve to i potisnula. Život ide dalje. Jedan moj prijatelje je rekao - igramo produžetke. Dana mi je druga prilika. Nažalost, ne dobije je svatko", zaključuje ova hrabra žena.

Prvi petak u veljači   #nosicrveno

Moždani udar ne bira životnu dob

U organizaciji Hrvatskog neurološkog društva Hrvatskog liječničkog zbor, i ove godine provodi se edukativna javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina. Cilj je podizanje svijesti javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena, skretanje pažnje na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma i na potrebu promjene načina života.

- Osvijestite uzroke, znakove upozorenja i posljedice moždanog udara u žena!, poručuju hrabre žene koje su preboljele moždani udar. Dvije Katarine i Mirjana žive u Zagrebu, Ana u Cerni, Ivana u Kutini, a Ester u Puli i nedavno su se okupile kako bi svojim pričama upozorile javnost na specifičnosti moždanog udara u žena, jer svaka od njih se na svoj način borila s tom teškom bolešću i njezinim posljedicama. U dobi od 30 do 56 godina, svojim iskustvom pokazuju da moždani udar ne bira životnu dob i da se može dogoditi svakome.

Sudjelovanjem u akciji Dan crvenih haljina ponajprije žele poručiti da možemo utjecati na velik dio čimbenika rizika za moždani udar. Pravilnom prevencijom i promjenom načina života može se spriječiti čak 80 posto moždanih udara. Glavni čimbenici rizika na koje možemo utjecati su krvni tlak, šećerna bolest, povišene masnoće, pretilost, fizička neaktivnost, pušenje i alkohol. U 2019. godini umrlo je 6.000 ljudi od moždanog udara od čega 3.600 žena. Zadnje tri godine 15 posto je više pacijenata kojima su liječnici spasili život.

Na svečanoj završnici akcije Dan crvenih haljina, prvog petka u veljači, 4., u dvorani Kaptol Boutique Cinema, glavne zvijezde večeri bit će šest hrabrih žena, ovog puta u ulozi manekenki. Na reviji će nositi crvene haljine koje su za njih dizajnirali Iva Karačić Design, Etno Mara, Krie Design, Duchess, Diana Viljevac i Ana Maria Ricov. Događaj se može pratiti uživo na Facebook stranici www.facebook.com/Dan-crvenih-haljina.

Povezane vijesti

• Večeras velika samostalna revija u Muzeju suvremene umjetnosti Istre: PRESJEK NAJBOLJIH I NAGRAĐIVANIH HALJINA
• Jedna žrtva, 46 ozlijeđenih, Guido pozvao na opći štrajk, Maudro kažnjava "izdajice"
• Hrabre žene upozoravaju na moždani udar