Ono što su na pozornicama i stadionima diljem svijeta Two Cellosi, to je Cigo One Man band na ulicama. On utjelovljuje onu shakesperijansku "Cijeli svijet je pozornica?. On je pravi one man band. Pravim imenom Mileta Cvijanović na sebi nosi def, fus, gungru, šuške iz Indije, bubanj na nozi, gitaru, "jajca", trubicu, harmoniku, kaže sve zajedno 25 kilograma. Pravi orkestar u jednom čovjeku. Da tri u jedan, 15 u jedan! Ekonomičan i zabavan. Svi ga znaju, i to ne samo u svom zavičaju Puli već i u cijelom svijetu. Jer i on je, poput Two Cellosa, zbog samo jednog videa na You Tubeu postao svjetski hit, te zahvaljujući tome nastupa na Formuli 1, luksuznim kruzerima, korporacijskim gala večerima. Istinska zvijezda. Ipak, ulica je i dalje njegova prva i najveća ljubav. Tamo je u svom elementu. On je nakon pulskog amfiteatra vjerojatno najfotografiraniji punkt u gradu, ali i gdjegod se pojavi - od Kaira do Londona. Trebalo bi štampati razglednice s njegovim likom. Prava zvijezda koja je krenula s ulice i na ulici isto tako postao planetarno popularan, ali na njoj i ostao.

On je sve u jednom - performer, glazbenik, stolar, skiper te brižan otac i suprug. I naravno, pravi nomad kao i cijela njegova obitelj. Glazba i kretanje. To je njihov životni credo. Mileta nastupa, žonglira, hoda na štulama, svira, glumi i nadasve zabavlja.

Mileta, od milja Cile, živi život umjetnika slobodnjaka, ulica je njegova pozornica, a kad vidite s kojom lakoćom natjera ljude na ples, jasno je da je to mjesto gdje najbolje radi, to je njegov habitat. I njegova supruga Manuela je performerica. Prekrasnu Talijanku sličnih životnih svjetonazora upoznao je u Italiji dok je živio i putovao u kombiju. I ona je odbrala život u kombiju, žonglirala, "igrala se s vatrom", a danas u Rojcu vodi radionice plesa na svili za koji se traži "metar svile više".

"Dobra smo mašinerija", veli 43-godišnji Mileta, Cile ili Cigo One Man band, kako vam drago. Nekonvencionalni, slijede svoj put a od svojih zanimljivih poslova lijepo žive i školuju svoje dvoje djece. Kako krv nije voda, tako i djeca glume u Istarskom narodnom kazalištu i idu u muzičku školi i sviraju - sin Noah kontrabas u SODO El Sistemu, simfonijskom orkestru u kojem sviraju samo djeca. Kćerkica Zora svira violinu, a pjevanjem je pobijedila na natjecanju "Pula pjeva". U njegovoj kući, koja je većinom njegovih ruku djelo jer on je ipak nesuđeni stolar, na zidnoj crnoj ploči gusti je raspored napisan na talijanskom i hrvatskom jeziku. Jedan ima trening, drugi ima radionicu, treći ima nastup, četvrti mora na probu. Stalno je neki mooving. Ne miruju. Nomadi u duši.

Youtube zvijezda

Svjetsku slavu postignuo je kada je na Youtube stavio snimku svog performancea u kojoj izvodi pjesmu "Buđav lebac". U trenutku pisanja ovog teksta video ima 6.784.873 klikova i preko pet tisuća oduševljenih komentara iz svih dijelova svijeta. Njegova karijera

traje već četvrt stoljeća. Počeo je sredinom 90-ih s pulskim uličnim bendom gdje su svirali na kantama sa dvije gitare i čak završili u Napoliju na Umbrija jazz Festivalu. Kao i svim umjetnicima, najteže je nastupiti kod kuće u vlastitom gradu, tako da se tek 1997. okuražio zasvirati na pulskim ulicama.

- Mama me molila da ne sviram na ulici. Davala mi je 100 maraka samo da ne sviram. Došao sam na ulicu i onda je najbolji frend mojih roditelja rekao: "Sram te bilo. Što sramotiš familiju?" Pričam o '97/'98. godini kada u Puli nije bilo nikoga. Ja, Miro, Sedina i Jura jedini smo nešto svirali po ulici. Ja sam tada po zimi svirao sam. To je bilo probijanje leda. Zato mi je drago da Grad Pula danas ljeti ima toliko uličnih svirača, veli Cile koji je i jedan od osnivača FUČ-a i Čarobnjakovog šešira koji je i pokrenuo spomenuti festival uličnih performera. Puno surađuje i sa Špancirfestom.

On je, veli, kao njihova maskota. Čak su ga htjeli zaposliti u varaždinskom TZ-u ali on iako radi po cijelom svijetu, ne napušta Pulu. Možda bi je jedino zamijenio za Tajland.

Nastup na Špancirfestu u Varaždinu

Tajland je raj. Sada bi potpisao da odem tamo živjeti. I djeca i svi, odmah će. Zašto Tajland, pitam. "Najtolerantniji su prema strancima. Djeca su u uniformama, kao i mi 70-ih. I ja bih to uveo i kod nas u škole. I nema mobitela. Savršeno. Ali o tom potom, kaže.

Sada treba djecu odškolovati. Izvesti ih na pravi put...?, mudro će, onako skrbno roditeljski. Djeca su, većini pa tako i njemu, pokretač. Zbog djeteta je jednim dijelom ovo što je danas. Iako je već ranije odlučio da neće biti ono što je po profesiji, a to je stolar. "Vuklo me iznutra nešto da budem ulični performer. Skužio sam da ću bolje zaraditi na ulici nego što ću biti nečiji sluga", priča o odluci da beskompromisno slijedi svoj put. No, rođenje sina sve je promijenilo. Noah nam se rodio u Italiji. Manuela ga je rodila u kući uz asistiranje babice. Tamo je to legitimno, čak i država to subvencionira. Kada je dijete imao tri mjeseca dobio sam poziv da odslužim vojsku u Sinju. Imao sam 29 godina, malo dijete i spremao mi se Sinj. Ne dolazi u obzir. Već sam i ranije imaoodgodu vojske te sam se nekako uspio izvući. Totalni je kaos, starci ne rade, sestra studira u Beogradu i mi živimo kod staraca, jer ne možeš živjeti u kombiju s djetetom. I jedne se subote dijete razboljelo i morao sam po lijek u Trst. Tada je Rumunjska ušla u Europsku Uniju. Dođem ujutro u Trst, a Rumunja na sve strane, zauzeli sve pozicije. Bili su to sve super muzičari, mahom violinisti. Ja sam tada svirao gitaru sa psom. Dođem popodne, sat vremena prije, a oni stavili svoje žene i čuvaju mjesta muževima. Prošao tako petak, subota, a ja jedva zaradio za lijek. Odlučio sam da tako više ne ide. Ne smijem ovisiti o jednom mjestu i moram nešto napraviti", prisjeća se početaka "solo karijere". Kako su ga par mjeseci ranije od stajanja počele boljeti vene na nogama, na njih je stavljao šuške da ih razgibava dok svira. I funkcioniralo je. Noge su ga manje boljele, a efekt je bio bolji. I tada je sklepao prvi prototip One Man Benda. Konstrukcija za planinarski ruksak bila je baza, a kada je na ideju Argentica montirao kasu i zvono koje u znak zahvalnosti zasvira - to je bilo to. Proizvod je bio gotov.

Rumunji na cesti

- S konstrukcijom sam se idućeg vikenda opet zaputio u Trst. Isti Rumunji su bili na cesti. Ja zasviram i zaradim duplo više u duplo manje vremena. Tada sam postao showmen. Tu je krenulo ludilo i otvorio mi se jedan totalno novi svijet showa, priča Cile. "Ja sam showmen, ja nisam muzičar. Godine žongliranja i sviranja dovele su do ovog proizvoda", autokritičan je. Bilo je to potpuno novo iskustvo i novi proizvod na svim razinama. Budući da na sebi ima 25 kila bez kovanica, svirajući se znojio i morao se lagano oblačiti za perfomance, a svirao je na svim temperaturama od 40 stupnjeva u Dubaiju do -17 u Bergeracu u Francuskoj gdje mu se supruga smrzavala čekajući ga u automobilu da odradi svoj jednosatni nastup. "I tu mi se otvorio jedan novi svijet gdje sam ja zarađivao po zimi jer sam jedini bio na cesti. Malo nas je bilo, samo najhrabriji, onima kojima treba, a ja samo sviram i znojim se?, priča Cile i prisjeća se tadašnjeg života. Živio je u kombiju i svirao diljem Europe. Hrvatska je njegova baza već 13 godina.

Povratkom u domovinu jedno su vrijeme živjeli u Rovinjskom Selu u jednoj otvorenoj nomadskoj zajednici, no s djecom su se nekako skučili, iako i dalje putuju i rade svugdje. Radna sezona je ljeti.

S obitelji na Tajlandu

Zbog toga su djecu često u to doba čuvale babysitterice. A kada bi njima prestala sezona, počela bi sezona dječjih aktivnosti, odnosno školska godina. S nomadskim nervom, naviknuti na putovanja odlučili su se za homeschooling (školu kod kuće). Kako su djeca rođena u Italiji (u kući, a ne u rodilištu) imaju talijansko

državljanstvo pa su mogli koristiti mogućnost školovanja kod kuće koje Italija dopušta. Nekoliko godina školovali su se u egzotičnim krajevima.

- Pošto smo se ubijali ljeti puno radeći, rekli smo ajmo zimi na Tajland, gdje je toplo i gdje se možemo kupati. Ovako smo svi bili zajedno i djecu školovali kod kuće po svijetu. Dobiješ program

od države i nije bitno na koji ćeš način raditi. Sami su radili knjige, svašta nešto. Tu je moja žena, odnos mama odigrala veliku ulogu. Bili smo na Tajlandu, Laosu, Marocu, Kambođi. Ondje bi proveli zimu, po četiri mjeseca. To je jedno neponovljivo iskustvo. Putovali bi tako da bi svatko imao svoj ranac. Kretali bi se pješke, koristili

lokalni prijevoz. U tim zemljama prošli smo kroz sve i svašta - vidjeli su od bijede do luksuza. Plivali s morskim psima, završavali tečaj tajlandske kuhinje tako da Noah, koji je gurman i obožava kuhati, danas odlično sprema tajlandsku kuhinju, priča Cile. No, u jednom trenutku djeca su se zaželjela obične škole. Noah je krenuo u sedmi razred, a Zora u peti. Danas su među boljim učenicima.

Od Indije do kruzera

Iako je prvenstveno ulični svirač, Cigo One Man bend je sve manje na cesti. Radi na ugovorima za razne manifestacije. "Zimi, znam otići na cestu, čisto radi forme". "Buđev lebac" postao je njegov kruh od kojeg dobro živi jer je nakon toga postao "tražena roba". Tako je 2011. bio na najvećem festivalu u Indiji.

- To je festival svega u organizaciji IIT Bombayja koji u tri dana ugosti preko 200 tisuća izvođača iz cijelog svijeta. U kampusu je i NASA ured. Kada sam došao, prva stvar što me pitao mladi indijski student bila je ?Šta je Matija Gubec velika faca kod vas??. Znao je više o Matiji Gupcu nego ja. Pričao mi je da je on revolucionar, varijanta hrvatskog Che Guevare. Da ne vjeruješ. To je festival od videoigrica do Bollywood densa pa i sumo boraca. S njima sam ručao u hotelu. Totalni su vegetarijanci, ne jedu meso, ribu, ali pojedu 16 kilograma hrane na dan, otkriva mi žgoljavi performer i smijemo se kako je komičan prizor on i sumo borci u Indiji.

U Indiji je dao i prve autograme u životu. U Turskoj ima pravi status zvijezde. "U Turskoj izađem na autobusnoj stanici i vidim svoju sliku na busu?, smije se i pokazuje plakat kao uspomenu. Radio je u Kairu, Dubaiju, dva puta na Formuli 1 u Bahreinu i to kada se utrka održala prvi puta - noću. Iako djeluje glamurozno, veli da je to samo posao i da od svega toga malo vidi jer je većinom na relaciji taxi - aerodrom - hotel - gaža i obrnuto. Jedino prilikom nastupa u Dubaiju kada je umro kralj imao je vremena za obilazak. Priča mi kako je njima nedjelja prvi radni dan. Dakle subota je nedjelja, a petak subota, a u četvrtak navečer kreće špica. Angažirali su ga i na luksuznim kruzerima. Od Londona, preko Atlantica do Barcelone. "To je bilo prvo putovanje tog broda Ovation of the Sea na Royal Caribianu koji je tada bio najveći brod na svijetu. Angažirala me velika brazilska korporacija koja ima farmaceutski i naftni biznis. Na tim putovanjima oni pozovu svoje poslovne partnere s obiteljima, vlasnike benzinskih pumpa. To je nezamislivo. Brod ima sve što možeš poželjeti. Od sale za gravitaciju do kazališta u kojem je nastupao Danijel, brazilska najveća zvijezda, njihov Oliver Dragojević. E, to je ta razina. Zamisli mene iz Pule i Danijela, najveću zvijezdu Latinske Amerike. A tip je super, jednostavan i normalan, veli Cigo One man bend koji je na kruzerima svirao samo dok bi gosti u luci izlazili i ulazili na brod.

- Ja sam tih deset dana na brodu imao kabinu u podnožju s velikim prozorom. Kako sam nabrijan na jedrenje, Atlantic i more, onda sam cijelu vrijeme gledao pozicije vjetra i knjige na Ipodu jer se spremam za C kategoriju na skiperu, priča o brodu gradu na kojem je boravilo 6.500 gostiju. S njima je odradio i cijelo Baltičko more, Estoniju. Skoro je završio u Americi, no tu se dogodila prava zavrzlama.

Plakat za festival u Turskoj

- Zvala me žena za angažman na svadbi, jer me njezin muž obožavao i cijelo vrijeme gledao na Youtubeu. Željela je da budem iznenađenje na vjenčanju kada stigne torta. On to nije smio znati. Ipak je saznao jer mi je trebao dati garanciju da dođem u Milwaukee. Dobio sam pozivnicu. On je pilot, a otac mu je bio

gradonačelnik Milwaukeeja. Tada sam imao gažu u Kairu 23 dana i ne bi stigao do američke ambasade u Zagrebu. I oni ti meni srede ambasadora u Egiptu jer je to bio frend od tate. I dođem u ambasadu u Kairu gdje mi kažu da ipak moram svratiti do ambasade u Zagrebu i da će sve biti dogovoreno. I ja iz Pule trčim autom u Zagreb u američku ambasadu a tamo me tip gleda i pita odakle znam ambasadora iz Kaira. Ja mu ispričam cijelu priču, a on ne vjeruje i pita kako je došao do mene, a ja opet kažem preko Youtubea. On opet ne vjeruje. Bilo mu je čudno. Još mi je i putovnica bila krcata arapskim pečatima od silnih angažmana i mislio je da želim ostati u SAD-u. Nije vjerovao da me netko plaća za tako nešto. Nije me pustio, puknuo pečat i sada imam zabranu ulaska u SAD 10 godina, a toliko me zovu tamo, pomalo će rezignirano. No, to potvrđuje njegov doista planetarni status.

Youtube mu je svojevremeno dodijelio nagradu za top deset filmova. Na talijanskoj televizijskoj stanici Canale 5 osvojio je peto mjesto i uvršten je u top deset filmova na Youtubeu. Ima pravu vojsku fanova. U Rusiji su čak napravili Lego figuricu sa njegovim likom.

Jedrilicom oko svijeta

Iako živi nomadski, pitamo ga na kraju bi li mogao raditi regularni posao od osam do četiri popodne.

- Kad radiš ovako, ljudi misle da ne radiš ništa pa te stalno žicaju. Kad ne radiš regularni posao imaš duplo manje vremena nego ljudi koji rade normalno. Jer kad imaš zacrtano radno vrijeme onda se moraš organizirati - hobby, tekma, fameja. Meni to pomalo fali. Započnem milijardu stvari jer nisam one men bend, jer sam tata, vozač, jedriličar skiper i moj bosanski gen se probudio pa radim sve. Završio sam za stolara i zidarim po kući, priča i pokazuje mi njegove radove po kući koja bi mogla završiti u rubrici dom i dizajn. Po stanu uokvireni plakati s festivala diljem svijeta i jedan posebni, Zoru koja krasi naslovnicu predstave "San Ivanjske noći" u Istarskom narodnom kazalištu. Na zidu fotografije djece koja sviraju, po stanu razni instrumenti. Osim glazbe, velika je ljubav i more. Završio je za skipera, položio B kategoriju.

Ispred svog vozila - kampera

Kaže da si je s prvom plaćom koju je zaradio davne 1997. kada je išao brati trešnje u Italiju kupio batanu i počeo pecati mole. Danas ne peca jer nema vremena, a nema ni ribe. Batana mu se raspala, a on i sin Noah su je popravili u samo dva mjeseca. Stari ribari mu nisu vjerovali kada je s kamperom došao na Mandrač. A kada je izvadio agregat i mašineriju rekli su "Porko dio bit će nešto od tebe." Napravio je barku. Zacrtao si da će skupiti novac za jedrilicu prije 40-te. Ostvarile mu se želja i to prije 40-og rođendana. Želja mu je jedrilicom obići svijet. Poznavajući ga, uspjet će. "Ja sam šljaker. Radnik", opisuje sebe. Voli raditi, iako ima samo devet mjeseci u radnoj knjižici, stvarati i slijediti svoje snove.

- Kruzer ili ulica, pitamo.

- Kruzer zbog zarade, ulica zbog gušta, odgovara i zaključuje: "Koliko se ti daš, toliko dobiješ".

Na koncu saznajemo i kako je nastalo umjetničko ime Cigo. Kad su ga prvi put nazvali za gostovanje na Špancirfestu u Varaždinu nije imao naziv. Organizator ga je nazvao i pitao za umjetničko ime. U tom trenutku bio je na kavi u pulskom kafiću Skandalu s prijateljem Henryjem koji je čuo razgovor i samo mu šapnuo Cigo. Bio je to naziv kojim su ga zvali zbog života u kombiju. Rekao je Cigo i tako postao Cigo One man bend. Ostalo je povijest.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu