Puli treba prenoćište!

Ispaćeno lice beskućnika koji umire u hladnom i mračnom bunkeru, okružen štakorima i vlastitim izmetom, šokiralo je nedavno javnost s naslovnice dnevnih novina. Čovjek je smješten, javnost se nakon prigodničarskog šoka smirila te dalje nastavila živjeti u blaženom neznanju.

To što novih napaćenih lica nema po novinama i televizijskim emisijama ne znači da ovakvih i sličnih sudbina oko nas nema. I u našoj bogatoj Istri ima gladnih, ima obespravljenih i potlačenih. Ovo nije samo regija blagostanja, turizma i blještavila. Regija vina, kobasica i tartufa. Sve ono što ne valja ne može ostati vječno skriveno.

Dapače! Beskućnici su tu, među nama, i zapravo nitko ne zna njihov točan broj. U Puli, ali i u Poreču, Labinu… Pri rušenju napuštenih zgrada kod Peveca na površinu je isplivalo da je iz njih moralo iseliti deset beskućnika! Neki i dalje žive u ruševinama na Valovinama, jedan je mladić ljeto proveo u šumi kod pulskog gradskog groblja. Sve je više onih kojima je potrebna pomoć, posebice jer stižu hladni zimski dani. Problem je to o kojem se javno uglavnom ne priča; tek sporadično, (ili) uz Dan beskućnika.

Pula, doduše, već šest godina ima prihvatilište za beskućnike kroz koje je prošlo 90 duša. No, u njega se ulazi svojom voljom. U njega ne mogu ući oni koji imaju problema s alkoholom ili drogom. Mnogi se ne žele odreći socijalnih davanja koje primaju. Neki nemaju dokumente, imaju problema sa zakonom pa se ne žele izlagati. Nekima je ovo jednostavno postao prihvatljiv način života. Stoga se skrivaju u napuštenim objektima, u zgradama bez prozora i vrata. Nemaju grijanja ni pitke vode. Životare baš kao i beskućnik s početka priče. No, i njima je pomoć društva nužna.

Jednoznačnog odgovora tko su beskućnici, kazala nam je jednom prilikom voditeljica Prihvatilišta Helena Babić, doista nema. Njihovi korisnici bili su i mladi i oni starije populacije, samci, razvedeni, ali i ljudi s obiteljima, žena i muškarci. Imali su korisnike od osnovne škole do visoke stručne spreme. To su ljudi koji su radi raznoraznih životnih neprilika došli u vrtlog iz kojega se ne mogu sami izvući, i stoga smo mi tu da im pružimo novu priliku.

Prihvatilište bi se skoro trebalo širiti i jedan dio ljudi smjestit će se ovdje, barem privremeno. No, osim prihvatilišta Puli treba i prenoćište - mjesto gdje će svi ovi ljudi, bez obzira tko su i sa čime imaju problema, imati priliku prespavati na miru, istuširati se i obaviti higijenu. Kako doznajemo, prvi pregovori oko otvaranja ovakve institucije krenuli su. Za nadati se da će uskoro krenuti i realizacija, jer jednostavno više ne smijemo zatvarati oči pred ovim problemom. Ne zaboravimo, društvo je jako upravo onoliko koliko je jak njegov najslabiji član!