Stogodišnja Albina i njezina kćerka Bruna (Chiara BILIĆ)
Ne slavi se svaki dan rođendan. Još se rjeđe doživljava, a kamoli slavi stoti. No, upravo je takav, u krugu obitelji i najmilijih, jučer proslavila Puležanka Albina Cetina Ostank u ližnjanskom domu za starije i nemoćne "Vita Sana".
Bez puno riječi
Malo je pričala, uglavnom se osmjehivala, o njoj su više govorili oni koji je najbolje poznaju, familija i prijatelji. Lice joj se ozarilo kad je na vratima vidjela poznate siluete. Kćerku, zeta, najbolju prijateljicu, unuku. Nije da oni i inače ne posjećuju šjoru Albinu.
Otkad je 100-godišnjakinja unazad dvije godine u Domu, njezini je miljenici obilaze barem dvaput tjedno. Ipak, ovaj su put došli s tortom, biškotima, šampanjcem i poklonima. A to je jedan razlog za veselje više.
- Moja je majka 1945. godine, u aprilu, prije oslobođenja Pule, ustala ujutro i biciklom odvela sestru u Veli Ježenj blizu Pazina kod svoje tete. Potom se vratila u Pulu i u tom ratnom vihoru isto učinila sa mnom. U istom danu dvaput! Tada je to bila bijela cesta, a Nijemci su bili svuda uokolo. Uvijek je bila hrabra, prepričava njezina kćerka Bruna, koja za svoju majku kaže da je prirodno fizički zdrava.
Već dvije godine ne pije, pripovijeda, nikakve lijekove, nikakve tablete. Nema kateter, niti dekubitus. No, ono što je najvažnije, a što se svi pitaju i pokušavaju doznati, nema ovdje niti, pojašnjava kćerka 100-godišnje šjore Albine, tajnog sastojka za dugovječni život. Ne postoji čarobna formula. Nema trika. Ali zato je, što se njihove obitelji tiče, priznaje, genetika odradila svoje. Svi se odreda mogu, pojašnjava Bruna, pohvaliti dugim životnim vijekom. Nitko ovaj svijet nije napustio, a da nije doživio barem 80. godina.
Šjora Albina je, govori, a i sami smo tome ubrzo svjedočili, uvijek, pa i dan danas imala apetita. Čim su gosti u Dom donijeli kolače i tortu, na talijanskom je poručila: "Ljudi će umrijeti od gladi. Dajte im da jedu!", što je nasmijalo svih, a pogotovo Albininu najbolju prijateljicu, 90-godišnju Mariju, nekoć i kolegicu iz Arenaturista.
Antifašistkinja
Tako doznajemo da je Albina u prvim danima nove 1920. godine na svijet došla u Puli, kao jedna od devetero braće i sestara tada imućne obitelji. Kćerka Bruna pripovijeda da je njezin otac, Albinin suprug, bio partizan, pripadnik 43. istarske divizije.
Majka je, kaže, do oslobođenja djelovala kao aktivna antifašistkinja u ilegali. Osim u Arenaturistu, gdje je 1971. stekla uvjete za odlazak u mirovinu, radila je i kao službenica u pulskoj tvornici cementa. Rodila je troje djece, a sada je ponosna baka i prabaka čak šestero unučadi i još toliko praunučadi. Tijekom cijelog je života, kaže Bruna, puno čitala, a tu naviku nije izgubila do dan-danas.