Pula je mali grad nojeva

"Pula je mali grad. Možda su i vama roditelji radili tamo gdje danas vi radite", kaže donedavno jedan od čelnih ljudi pulske Politehnike pravdajući se kako je u ustanovi zaposlena njegova kćer. Iskreno, začudila me njegova izjava u kojoj ni najmanje nije pokušao kamuflirati sve ovo što već duže vrijeme ždere ovu visokoškolsku ustanovu i niti u jednom trenutku demantirati da su od Politehnike mnogi napravili privatnu prčiju. Istinabog, čovjek je priznao.

Rođačke veze za koje svi znaju, rodbinska zapošljavanja, unuk, zet, kćer, sin…za svakoga ponešto i svakome ako treba posao. Bivši dekan Davor Mišković u suzama nedavno napušta sjednicu Upravnog vijeća, govoreći da je baš mislio dati ostavku, jer je posustao pod pritiscima Županije i zaposlio Dijanu Drandić.

Iako je i prije znao, kao što je rekao, da dotična nema nikakve kompetencije, dekan je o tome progovorio tek kada ga se maknulo. Hrabro, nema šta.

"Još jedna moja greška" kaže Mišković kada priznaje da škola nema tajnika već tajnicu na ugovor o djelu koju su mu ponovno nametnuli, a on je opet sve naivno potpisao. Tek kada se Politehnika našla na tapeti zbog revizijskog izvješća koji pokazuje neodgovorno poslovanje, ali i niz drugih nepravilnosti, počelo se odvijati klupko.

Županija kao osnivač, baš kao i država u slučaju Uljanika, pojma nema o ničemu, iako njihovi ljudi sjede u Upravnom vijeću i zato valjda dobivaju nekakvu naknadu. Ispada da oni tamo samo sjede i sastanče, a brojne nepravilnosti koja su sada u žiži javnosti, otkrivaju tek nakon objava u medijima. No Politehnika je samo odraz ovog grada, modus operandi po kojem djeluje politika koja sada glumi policajca i istražuje ustanovu kojoj je sama osnivač. Iako na Politehnici barem priznaju rođačke veze i zapošljavanja, bilo bi zanimljivo secirati sva rođačka, prijateljska stranačka zapošljavanja u brojnim općinskim, gradskim i županijskim službama.

Neki o tome grakću za šankom ili u svoja četiri zida, neki halabuče po društvenim mrežama, a neki su odustali od svega. No činjenica je da ovo što se događa na Politehnici nije ništa novo. Samo što se u ovom slučaju radi o nekakvoj akademskoj zajednici koja je izgubila kompas i pretvorila Politehniku u nekakvu svoju intimnu platformu. Što je najbolje, čelni ljudi ustanove od toga uopće ne bježe. Sada lokalna vlast Politehniku želi izdignuti iz pepela, udahnuti joj neki novi život, krenuti od početka, pa se formira povjerenstvo koje će sve pročešljati.

Navodno nema nedodirljivih, kaže među redovima Daglas Koraca, čovjek koji se prometnuo u stručnjaka za visoko školstvo, turizam, istraživanje metala. On je sada na čelu Upravnog vijeća i jedino što želi je konsolidirati poslovanje i omogućiti normalan tijek nastave. Pa što je radio zadnje dvije godine dok je sjedio u tom istom vijeću? No vratimo se na početak. Pula je stvarno mali grad u kojem su i ovakve stvari koje ovih dana potresaju Politehniku postale sasvim normalne. Kao što su sasvim normalna i stranačka kadroviranja kojima se dosad nisu bavila nikakva "istražna" povjerenstva.