Pulska publika i film vole se, posebno noću. O Puli kao filmskom gradu može se reći puno toga. Bio je to grad koji je i ne tako davno imao čak četiri kina, pa gotovo nijedno, a sada jedno, ali vrlo vrijedno, koje je uspjelo vratiti publiku ispred velikog platna. A nije to bila laka misija, budući da je to, s jedne strane bilo doba invazije DVD-ova, interneta i drugih medija, posebice kod mladih, ali i zato što je zatvaranjem kina neko vrijeme sedma umjetnost bila donekle zapostavljena. Na sreću, kino Valli i više nego dobro obavlja svoju zadaću, donoseći nove naslove, svježe proizvode iz Hollywooda i drugih umjetničkih meka.

Međutim, Arena je oduvijek bila posebna priča, ne samo što se tiče njezine povijesti, mitova i legendi vezanih uz njezino nastajanje, već i što se tiče kinematografije. Iako se vremena mijenjaju, mada desetljeća neminovno prolaze, Arena i film, te Arena i publika i dalje se vole. I to je jedna sasvim posebna ljubav.

Nekada, kada su tek malobrojne obitelji imale TV, stari, crno-bijeli, i kada ti moderni vidovi animacije nisu ni bili začeti, odnos publike i filma bio je nevjerojatno snažan. U godinama kada nitko nije bio (pre)bogat niti (pre)siromašan, bilo je važno imati dovoljno sredstva za Arenu i nikako ne propustiti otvorenje festivala. Glamur. Hotel Riviera, nekada ljepotica i ponos grada. Užitak je bio, gledati, makar skrivećki, filmske dive i njihove haljine, gledati gdje se filmski glumci kupaju, što rade u slobodno vrijeme… Sve to imalo je, vele starije generacije, nevjerojatnu čaroliju. Uz glumce i filmove sanjalo se o nekim nepoznatim krajevima, nedostižnim bogatstvima ili pak velikim ljubavima. Ali prije svega, uživalo se, družilo se pod vedrim nebom, cijela Pula živjela je film i za film.

Sada to, dakako, nije moguće u onom obliku, sada se živi puno užurbanije, tu su ljeti i apartmani i turisti, tako da nije moguće živjeti film kao nekada. No, iako na drugi način, ta ljubav, ta posebnost i dalje traje.

Vidjeti punu Arenu za otvaranje festivala uvijek je poseban ugođaj, uvijek je to nešto čarobno. Put do svoje publike pronašli su filmovi za djecu koji zadnje večeri festivala redom pune Arenu i traži se karta više, kao i filmovi koji se prikazuju uz samo more, na Ambreli, gdje uz povjetarac, nakon što se najposjećenija pulska plaža oslobodi od kupača, sedma umjetnost uzima prevlast.

Sve više lokacija živi film. Istina, neće svi filmovi biti po guštu svim gledateljima, no upravo je ta raznolikost, kako što se tiče lokacija, tako i što se tiče repertoara, pobjednički as, jer svatko može pronaći nešto po vlastitom ukusu.

Filmovi mogu početi. Ove godine, prva dva dana, i u simbiozi s „bubamarom“.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961