NAJNOVIJE



pročitajte cijeli intervju 

ŠIME VIDULIN: "Agresivni HDZ je stvorio provokativni IDS. Odgovornost za njihov sukob je pola pola - 50:50 posto!"

| Autor: Robert FRANK
Šime Vidulin

Bio je sastanak u Poreču, htjelo se smjenjivati direktore u turizmu, među njima i Franca Palmu, jednog od najboljih, iz porečke Rivijere. Došli su ljudi iz vrha HDZ-a, bio je tu Jure Radić, Franjo Gregurić… Nisam izdržao i rekao sam im: pa što ćemo Palmu smjenjivati samo zato što je Talijan, a najbolji je direktor u turizmu. Uspio sam ga zaštititi. Isto kao i Ombretu Ilijašić iz Rapca, priča Šime Vidulin

Dočekao nas je ispred niske planinarske prizemnice. Jednostavna građevina bez nepotrebnih arhitektonskih ekshibicija. Izgleda da je veća pažnja posvećena okolišu i prostoru za vanjsko druženje nego unutrašnjosti. Šime Vidulin je nasmijan, ne bih mu dao 80 godina. Motorika funkcionira savršeno, kreće se s lakoćom. U jednom trenutku odvodi nas u prirodnu udubinu ispod svoje kuće, tamo gdje za svoje prijatelje priprema rujansku predstavu. Spuštamo se pazeći se proklizavanja i opasnog pada koji bi nas strovalio i polomio. Njemu to ne predstavlja nikakav problem. Nakon nepune minute s lakoćom se popeo drvenim stepenicama kako bi došao na razinu kuće. Nije se ni grama uspuhao.

Istarske posebnosti

Ovdje u Gorskom kotaru uživa, skloni se kada se asfalt u Puli pregrije. Prije tri godine pretrpio je moždani udar. Tijelo nema nikakve posljedice, ali priča otežano i usporeno. A, opet, dovoljno razgovijetno da ga posve razumiješ. Cijeli je život proveo u istarskom gospodarstvu, vodio je razne firme, sudjelovao u mnogim važnim odlukama i procesima, upravljao Županijskom gospodarskom komorom i za razliku od mnogih, u ludim, turbulentnim i kompleksnim devedesetim godinama nije stvarao zidove razdvajanja, nego je gradio mostove suradnje između onih koji se nisu baš najbolje razumjeli. Pripadao je, naime, HDZ-u kojem i danas pripada, ali je shvaćao politiku suprotstavljenog IDS-a. Teško je reći koliko ju je odobravao, no kritika prema svojoj stranci pokazuje njegovu veličinu i prihvaćanje određenih realnosti.

Bivši predsjednik Skupštine općine Pula Šime Vidulin zadužio je Istru i Pulu, bio je glas razuma u buci općeg nesnalaženja novim okolnostima. Političar, gospodarstvenik i umjetnik, kipar iz gušta, sada je umirovljenik koji sve prati, čita novine i diskutira. Politika, gospodarstvo i umjetnost drže ga vitalnim i u stalnom mentalnom naponu.

- Bili ste i još uvijek ste član HDZ-a, je l' tako?

- Istina, bio sam i još sam uvijek član stranke.

- Kako vam je bilo početkom 90-ih? Za dio Istrijana okupljenih oko IDS-a vjerojatno ste bili izdajnik, isto kao što ste izdajnik bili i za svoje u HDZ-u. Identično su vas gledali, samo iz različitih političkih perspektiva. Pretpostavljam da je to nekako tako izgledalo.

- Bilo mi je jako teško. I zbog jednih i zbog drugih.

- 'Ajmo redom. Kako je IDS gledao na vas?

- Ružno. Ja sam u socijalizmu bio i direktor i predsjednik Skupštine općine Pula i oni su, u najmanju ruku, očekivali da ću biti ili član SDP-a ili kasnije IDS-a. Kad su shvatili da ne želim ući ni u jednu od tih dviju stranaka, razočarali su se u mene. No, kako je HDZ stalno radio pogreške i promašaje prema Istri, a ja sam se tome suprotstavljao, pogledi prema meni bili su ružni i iz redova moje stranke.

Kakve je promašaje HDZ napravio prema Istri?

- Došlo je do nesporazuma između Zagreba, odnosno Franje Tuđmana i Istre. Taj nesporazum je bio nepotreban. Ako itko ima razloga da bude prijatelj sa Zagrebom, onda je to Istra. I povijesno i poslijeratno. Istrijani, Hrvati, bježali su, recimo, od talijanskog fašizma čak do Slavonije. Umjesto da se uvaže te istarske posebnosti oko toga da smo uvijek imali nekoga nad glavom, dolazili su emisari HDZ-a i javno na tribinama govorili: vi ćete Istrijani tek morati dokazati svoje hrvatstvo. To je bilo strašno.

- Sjećate se tko je to govorio?

- A, bilo ih je više…

Tuđman se složio

- Jeste li o tome razgovarali s predsjednikom Tuđmanom?

- Jesam, u više navrata. Pokušao sam mu objasniti istarsku poziciju. Objašnjavao sam mu da nema nikakvog razloga da ne bude u dobrim odnosima s Istrom. Rekao bih mu: predsjedniče, nemate razloga za sukob s Istrom.

- Je li on to što ste mu objašnjavali prihvaćao ili je a priori odbijao?

- Djelomično je prihvaćao. Recimo, kada je bio popis stanovništva, išao sam kao predsjednik Kriznog štaba kod njega. Kažem mu, predsjedniče, u rubrici nacionalnost neka se otvori mogućnost da se upiše Istrijan/Hrvat. Naočale su mu se tresle na nosu od ljutnje! Ali me htio saslušati. Pokušao sam mu dalje objasniti da jedan Zagorac nema potrebe da se njegova regionalna pripadnost upisuje kao Zagorac/Hrvat. Ali Istrijan koji je stoljećima bio pod okupacijom, i pod talijanskom fašističkom čizmom i pod tko zna kojim sve vlastima, i održao se unatoč svemu pod imenom Istrijan, njemu je to svetinja. Tuđman se sa mnom složio. Dođu izbori, no nema toga što smo dogovorili!

- Zašto?

- Zato jer su mu dolazili neki tamo njegovi kojima je više vjerovao nego meni. Rekli su mu da je to katastrofa jer bi se onda upisivalo Dalmatinac/Hrvat, Slavonac/Hrvat… Krivo razmišljanje, bez ikakve veze i bez osnove. Šteta, to je propalo. Rezultat na popisu je bio takav da se 50 posto građana izjasnilo kao Hrvati, a 25 posto samo kao Istrijani. Prava istina je da je Istrijana/Hrvata te '91. godine, kada se sve zbroji, bilo 75 posto.

- Zašto Istrani misle da su posebniji od ostalih, zašto na tome toliko inzistiraju?

- Upravo je u tome problem. I onda je HDZ '91. prema Istri nastupio jako oštro. Na temelju tih nasrtaja na Istru stvorio se otpor. Ja sam pokušao balansirati i smirivati tu situaciju pa me ni jedni ni drugi nisu voljeli.

- Danas, s odmakom od gotovo 30 godina, dojam je da vas cijene i jedni i drugi. Mnogi su mi rekli da ste vi "Šime legenda"!

- S vremenom su shvatili da sam sa svojim razmišljanjem bio na pravom putu.

- Kako to da ste kao Istrijan koji je bio na istaknutim funkcijama, a bili ste i u Partiji, završili u HDZ-u?

- Kad je trebalo braniti Hrvatsku smatrao sam da je nužno stati na liniju obrane. S obzirom da je HDZ bio prvi i najjači, da se otvoreno suprotstavio Miloševiću i velikosrpskoj politici, automatizmom sam kao predsjednik Kriznog štaba ušao u HDZ. To se nekako podrazumijevalo.

- Je li to bio ulaz u HDZ samo iz pragmatičnih razloga, ili vam je ta stranka bila ideološki bliska?

- Ovo drugo, naravno.

IDS otišao u krajnost

- Pojasnili ste u čemu je HDZ griješio prema Istri i IDS-u, a gdje je IDS griješio prema HDZ-u i službenom Zagrebu?

- IDS je griješio jer nije želio razumno surađivati S HDZ-om. U toj stranci su se, naime, držali kao da su oni najpametniji i najposebniji. Grubo su se, često i pregrubo suprotstavljali Zagrebu, čime su nanijeli veliku štetu i Hrvatskoj i Istri.

- Je li taj otpor IDS-a prema Zagrebu došao kao rezultat napada Zagreba na Istru ili…?

- Tako je. IDS-a ne bi bilo da Zagreb nije krenuo preagresivno. Pa, IDS-a na prvim izborima nije ni bilo. On se pojavio kasnije, nastajući na liniji otpora prema HDZ-u. Mnoge gluposti koje su moji iz HDZ-a tada radili prema Istri, ja nisam mogao progutati. Konstantno sam se suprotstavljao načinu na koji su to radili.

- Da li to što je HDZ povremeno vršio prejak pritisak na Istru može biti opravdanje za politiku IDS-a koja je bila gotovo separatistička? Tražili su usred rata puno veću autonomiju, regionalizaciju…

- To je sa strane IDS-a ipak bilo neprimjereno. Kada više nije znao kako se suprotstaviti HDZ-u, IDS je išao u tu krajnost.

- Znači na provokaciju su uzvraćali…

- Provokacijom!

- Jeste stvarno sigurni da IDS tada ne bi vodio politiku koja ga je učinila prepoznatljivom strankom da HDZ nije išao đonom na Istru?

- Sto posto sam u to siguran. Istina je da je HDZ stvorio IDS.

- Kada biste danas morali brojčano izraziti tko je i koliko kriv za sukob i nerazumijevanje između IDS-a i HDZ-a, tko bi bio više, a tko manje kriv?

- Odgovornost je pola - pola, 50:50 posto!

- Diplomatski odgovor.

- Svaka akcija stvara reakciju. Početna greška je bila na HDZ-u, a IDS se na to nadovezao.

- Vi ste mnoge direktore istarskih poduzeća štitili od mogućih smjena i političkih progona zato što početkom 90-ih nisu bili na liniji HDZ-a. Od Palme u Rivijeri, Radolovića u Uljaniku, Šorića u Jadranu i Cerina u TDR-u. Možemo redom, što je bilo s Radolovićem?

- Njemu sam stvarno pomogao. U jednom trenutku 1991. godine na Limskom kanalu sastao sam se na ručku s 30 najznačajnijih istarskih direktora. Tada sam im otvoreno rekao: od jučer sam član HDZ-a! Neki su me čudno gledali i nisu mogli vjerovati, neki su klimali glavom, a neki su rekli: odlično. Rekao sam im dalje: i meni i vama prijeti opasnost da svi budemo smijenjeni! Takav je plan HDZ i imao. I to je bila greška te stranke. No, rekao sam tim direktorima, dok sam ja tu, sve ću učiniti da vas ne smijene i da vas zaštitim.

Odstrel direktora

- Vi ste u tom trenutku član HDZ-a i šef Gospodarske komore u Puli.

- Tako je. I onda je onaj famozni ST, ono žutilo Marinka Božića, počeo rešetati direktore koji nisu vladajućima bili po volji. Kada sam vidio da se u Hrvatskoj takvim javnim odstrelom smjenjuje 75 posto direktora i da stvar postaje opasna, nije bilo druge nego pozvati Tuđmana u posjet Puli. Napisao sam mu pismo i rekao da mora doći u Istru. No, upozorio sam ga da je HDZ u Istri preslab da mu organizira posjet te da će to učiniti Gospodarska komora. U njoj su bili gospodarstvenici i direktori svih političkih opcija, i lijevi i desni. Tako je Tuđman prvi put u Pulu došao upravo u Komoru, dok je gradonačelnik Pule bio Luciano Delbianco.

- Kako je prošao sastanak?

- Predsjedniče, rekao sam Tuđmanu, hvala vam što ste došli i, da znate, pred vama je puna dvorana direktora, to su stručni ljudi, ljudi od znanja, ljudi koji hoće raditi, morate im dati povjerenje. Znao sam da su svi ti ljudi već na HDZ-ovom spisku za smjenu. Tuđman je tada pitao mene i Vesnu Girardi Jurkić, koja je bila na putu da postane ministrica kulture, je li Karlo Radolović iz Uljanika naš, HDZ-ovac? Kako je bila sposobna i predvidjeli smo što će Tuđman pitati, Vesna je iz torbice izvukla već pripremljenu Radolovićevu člansku iskaznicu HDZ-a. Iako on nikada nije bio član HDZ-a!

- Izmislili ste to da ga spasite?

- Tako je! On je bio prvi na redu za smjenu! Ovako smo ga zaštitili. Uvjerili smo ga da je Radolović naš, a Tuđman je iz Komore krenuo ravno prema Uljaniku. Brzo sam zvao Radolovića, koji je znao biti nagao, i rekao mu: budi pametan! Već nakon par sati razgovora Tuđman i Radolović su postali prijatelji, bili su per tu! Poslije smo Radolović i ja znali otići kod Tuđmana u Zagreb na ručak, razgovaralo se…

- No, HDZ nije tek tako odustao od pokušaja smjena po vodećim istarskim poduzećima.

- Bio je sastanak i u Poreču, gdje se htjelo smjenjivati direktore u turizmu. Među njima i Franca Palmu, jednog od najboljih direktora, inače iz porečke Rivijere. Došli su ljudi iz vrha HDZ-a, bio je tu Jure Radić, Franjo Gregurić… Nisam izdržao i rekao sam im: pa što ćemo Palmu smjenjivati samo zato što je Talijan, a najbolji je direktor u turizmu. Uspio sam ga zaštititi. Isto kao i Ombretu Ilijašić iz Rapca, koja je poslije bila stečajna upraviteljica. I nju su na silu htjeli smijeniti.

- Tko točno?

- A što da vam kažem… Neki emisari iz Zagreba, iz Tuđmanovog kruga. Htjeli su da napišem Tuđmanu da nju treba smijeniti. Rekao sam im da su ludi. Bio sam kategoričan - ni mrtav to neću napraviti! I nisam. Najviše sam problema imao s ekstremnim HDZ-ovcima iz Istre, čak manje s onima iz Zagreba.

Cerin morao u HDZ

- Kakva je situacija bila s Cerinom iz TDR-a? I on je trebao biti smijenjen.

- To je istina. On i ja smo pozvani na jedan sastanak u Pazin. Nikako nije želio postati član HDZ-a, što se od njega tražilo. Ja ga pitam: jesi pristao, jesi ušao u HDZ? On mi kaže: nisam! Uzvraćam mu da je lud. Pojasnio sam mu da ga sutra više neće biti. Nije mu bilo druge nego se vratiti unutra i ući u HDZ. Bilo je tu i smijeha i suza, a ključno je da su ti dobri i kvalitetni ljudi ostali na pozicijama.

- Nastupali ste kao istarski Schindler sa svojom listom spasa. Umjesto političko-gospodarske egzekucije, izvlačili ste ljude iz vagona njihovih smjena.

- Prema nekim podacima, u Hrvatskoj je tada, u onim prvim udarima, smijenjeno 75 posto direktora, a u Istri - nijedan!

- Među ljudima kojima ste tada spasili karijeru, nekako mi se čini da se Antona Cerina iz TDR-a s kojim je napravio golem uspjeh neopravdano zaboravlja?

- Cerin je bio poeta, svestran čovjek. Ali stručan prije svega. Recitirao je, na svakom tanjuru je crtao Istru. Nema sela kojem on nije pomogao, da li asfaltom, vodom ili strujom.

- Očito je dobro postavio sustav TDR-a. Može li ga se smatrati jednim od ključnih stupova istarskog gospodarstva u tom razdoblju?

- Apsolutno! Cerin je podržao i odobrio da se provede pretvorba TDR-a čiji je idejni tvorac i realizator bio Plinio Cuccurin. Ta pretvorba po Markovićevom modelu bila je krajnje uspješna. Bilo bi mi jako teško da je te poštene i vrijedne ljude koji su puno napravili za svoj istarski kraj HDZ tada maknuo.

- Ne čudi li vas da IDS s vremenom ipak nije omekšao prema HDZ-u, da se neki unutar redova te stranke nikada nisu u potpunosti odrekli sna o autonomiji, koliko god to više bila provokacija nego realna opcija?

- IDS je znao da od autonomije nema ništa. Provocirali su i tako okupljali svoje istomišljenike oko stranke. No, HDZ i danas radi greške oko Istre. I danas! Žao mi je zbog toga. Žao mi je što se Vlada nije ponijela korektno prema Uljaniku, kao jednom od temelja istarskog i posebno pulskog gospodarstva. Ova Vlada i HDZ moraju biti svjesni da će u povijesti biti zabilježeni kao netko tko je uništio jednu tako važnu gospodarsku granu kao što je brodogradnja.

- No ista ta Vlada sada spašava 3. maj. Kako to komentirate?

- To je dobro, pohvalno. Sretan sam radi 3. maja, a nesretan radi Uljanika prema kojem su se ponijeli negospodarski, nepolitički, nekulturološki. Uljanik je najstarije i uvijek je bio naše najbolje brodogradilište.

- No, to ne moraju biti dovoljni razlozi za njegovo spašavanje. Po vašem mišljenju, koji su pravi razlozi propasti Uljanika? Kriza na svjetskom tržištu, nesnalaženje Uprave, kriminal, Daleki istok sa svojom proizvodnjom…?

- Najveću odgovornost ima Uprava, to je onaj koji vodi firmu. Tko ne zna voditi firmu, bez obzira na razne okolnosti koje mu ne idu na ruku, u najmanju ruku mora dati ostavku.

Uljanik je krimen Vlade

- Znači Gianni Rossanda je sam morao otići?

- Tako je. I on i njegova ekipa.

- A oni prije njega?

- Dok je bio Karlo Radolović, bilo je odlično. I on je bio odličan. Za vrijeme njegovog nasljednika Brajkovića počele su male poteškoće, njega se smjenjuje i dolazi Rossanda. Stvari tada kreću nizbrdo.

- Mislite da bi Radolović, da je tada bio na Rossandinom mjestu, spasio Uljanik?

- Sigurno, 100 posto! On bi ili riješio situaciju ili bi rekao: ja to ne mogu. Ne bi zavlačio i doveo do ove situacije. Mora se znati da je Radolović jako mlad postao direktor. Da, bio je i on član Partije. A znate što je on tada napisao? Da se Partija ne smije miješati u poslovanje Uljanika! Predsjednik Skupštine općine Pula tada je bio Kolić, pametan čovjek, ja sam bio predstavnik Komore, sekretar Partije bio je isto iz Uljanika. Mi smo se našli, porazgovarali i odlučili Radoloviću, tada mladom ekonomistu, pružiti šansu da vodi Uljanik kako misli da treba. Stali smo iza njega.

- Vratimo se Rossandi i Uljaniku. Možda Vlada, kada se uvidjelo stanje u Uljaniku, to brodogradilište više nije mogla spasiti? Možda se utvrdilo po svim pokazateljima da to nema smisla?

- Apsolutno su morali intervenirati. Uostalom, Vlada je bila i 25-postotni suvlasnik Uljanika. Morala je kontrolirati i rad Uprave i državna jamstva koja je odobravala. Najgore je drugome dati svoj novac i onda ga pustiti da radi što hoće. Krimen je Vlade i HDZ-a da nisu puno prije reagirali i smijenili Rossandu.

- Zašto Vlada sada želi spasiti 3. maj, a ne i Uljanik? Neki kažu da HDZ razmišlja na način da je SDP u Rijeci oslabljen pa da HDZ spašavanjem 3. maja jača svoju političku poziciju.

- Vjerojatno tu ima svega. Mene to manje zanima. Prije par godina 3. maj je bio pred bankrotom. I onda je došlo do integracije s Uljanikom. Vremenom skupa su propadali. Sada mi je drago da se 3. maj izgleda ipak spašava, a jako mi je krivo da se Uljanik pušta da propadne.

- Quo vadis Istra? Kamo ide Istra bez Uljanika i s previše dominantnim turizmom kao ključnom gospodarskom granom?

- Istra i cijela Hrvatska idu u potpuno pogrešnom pravcu. Doslovno lutaju. Uništava se srž gospodarstva, i u Hrvatskoj i u Istri. Svaka čast turizmu, no jadna je ekonomija koja počiva na turizmu!

- Koja se srž gospodarstva uništava?

- Recimo, Rijeka je bila gigant gospodarstva i sve je propalo. Taj grad sa svojim gospodarstvom je opustošen. Ostao im je samo 3. maj. U ništa boljoj situaciji nije ni Pula. Da sam na vlasti u Puli, ne bih dozvolio da se ovo što je ostalo i dalje uništava. Za mene bi industrija uvijek bila baza svega, alfa i omega. Tek onda trgovina, turizam i sve ostalo. I, naravno, nove tehnologije.

- Većina kao da želi živjeti od turizma…

- Svi koji tako misle, u krivu su. To je velika zabluda. Dokle se može tako? Turizam je multiplikativna djelatnost, ima jako puno pozitivnog u tom sektoru, ali ostati samo na turizmu - e, to nije dobro. Neka dođe neka bomba i - ode turizam! Uostalom, turizam, onaj hotelski, veliki, osim Maistre, uopće nije u hrvatskim rukama.

Da sam gradonačelnik Pule

- Vratimo se Puli, da ste vi gradonačelnik…

- Uzeo bih deset stručnih ljudi svih profila! Od vas iz novina pa dalje. Pitao bih vas: ljudi, da ste vi na mom mjestu, što biste radili? Saslušao bih deset pametnih ljudi i njihovih deset odgovora. Pokušao bih iz svega toga izvući ono najbolje, najpametnije, najprimjenjivije…

- Teško će to ovdje proći. No, dobro, političke elite dobile su mandat, odgovaraju za svoje rezultate i imaju pravo voditi grad kako žele. Nego, tko je vašu kamenu pticu u Limskom kanalu 1992. godine dignuo u zrak?

- To je moje bolno pitanje.

- Hoćete to napisati u svojoj oporuci pa da prestanu nagađanja?

- Nažalost, zna se tko je to učinio. Znalo se od prvog dana. Srušio ju je HDZ! Preko vojske se organiziralo njeno rušenje. Kao, s ciljem da se probudi Istra! Jer Istrani su mirni, pasivni, ne tuku Srbe ni Talijane… Onda je u medije plasirano da je to napravila iredenta, Srbi… Sve da bi se po nečijim kriterijima uspavani Istrani probudili. No, postignut je kontraefekt - Istrani su se još više solidarizirali. Znali su da kamenu pticu nisu srušili ni Srbi ni Talijani nego mi Hrvati. I to je jedna od grešaka koju je HDZ počinio u Istri. A baš u Istri, koja, kao, nije bila dovoljno hrvatska, bio je najveći odaziv na mobilizaciju za vrijeme rata.

- Teško se ipak oteti dojmu da je i u IDS-u bilo onih koji su provocirali preko svake mjere i podizali napetosti tražeći nemoguće.

- Ma jest, bilo je i među njima takvih. I danas ih ima. Ali oni su u manjini. Većina u IDS-u ipak nikada nije potencirala nešto neprihvatljivo. Znate, i danas ima i Hrvata i Srba koji ne mogu smisliti Hrvatsku. Takvih ima i u IDS-u. No, malo ih je, ne treba im pridavati veću pažnju.

- Hoće li doći trenutak ili razdoblje kada će politička dominacija IDS-a u Istri biti manja nego što je sada? Gotovo tri desetljeća hrvatske državnosti IDS upravlja Istrom i njenim ključnim pozicijama. Je li IDS prva, početna i vječna stranka koja će ovdje vladati, a svi ostali su samo dekoracija i folklor? Da se razumijemo, građani imaju pravo na svoj izbor i ako je to IDS, onda tako mora biti. No, ne znam koliko je to dobro i za IDS i za Istru. Primjećuje se da u toj stranci, koja je apsolutno najjača i najorganiziranija u Istri, postoji demokratski deficit, jako teško primaju kritike koje uglavnom dolaze od naše novine. Naš je pak cilj svaku vlast na svakom pedlju istarskog poluotoka podvrgavati kritici i preispitivanju njihovih politika. Uostalom, to je i funkcija medija.

- U pravu ste. Kontrola vlasti mora postojati. Velik je problem što IDS trenutno nema pravu političku opoziciju. Ta će stranka egzistirati dokle god je HDZ bude hranio. A hrani je i danas - od nečinjenja oko Uljanika, ukidanjem nekih institucija u Istri… Što više centralna vlast i HDZ budu nasrtali na Istru, IDS će jačati. Onoga trenutka kada neka politička struktura na vrhu države, neovisno lijeva ili desna, prema Istri ne bude radila gluposti, IDS će početi nestajati. Odnosno, izgubit će dosadašnju snagu. Mora se znati da IDS igra na jaku psihološku kartu kod Istrijana. Ta je stranka kod svojih sugrađana stvorila klimu da se Istru želi uništiti. Ljudi su tome povjerovali i zato ih podržavaju.

- IDS želi stvoriti dojam da samo oni mogu zaštititi Istru od Zagreba?

- To je greška. Istru može zaštititi država. Da nema Hrvatske i da nije u njenom državnom okviru, Istru bi već pojeo netko veći.

Stan za Bratulićevu zbirku

- Pula se približava 100. godišnjici paljenja Narodnog doma, kada su zapaljene sve knjige kao dio identiteta hrvatskog naroda. Kako mislite da to treba proslaviti? Samo simbolično ili tome, kao velikom događaju, treba dati veće značenje?

- Za mene će biti katastrofa ako se ta obljetnica, 100 godina od paljenja Narodnog doma ne podigne na najvišu razinu. To što se dogodilo bio je zločin.

- Akademik Josip Bratulić svoju vrijednu knjižnu zbirku, koju skuplja punih 67 godina i trenutno broji između 12 i 15 tisuća naslova, odlučio je dati Puli i Istri. Zbirka se nalazi u njegovom zagrebačkom stanu, na tavanu, i može biti uništena ako se ubrzo negdje ne pohrani. Akademik Bratulić smatra da bi 100-godišnjica talijanskog paljenja Narodnog doma u Puli bila idealan povod za otvaranje nove knjižnice s knjigama koje on poklanja, a među kojima je i 95 posto naslova nestalih u tom paljenju. Grad Pula izgleda neodlučan oko preuzimanja ove zbirke. Nije malo onih koji smatraju da se cijela akcija namjerno opstruira jer akademik Bratulić pripada drugoj političkoj opciji i sklon je HDZ-u.

- Ako akademik Bratulić prepušta nešto tako vrijedno kao što je to njegova knjižna zbirka, doista ne bi smjelo imati nikakve veze kojoj on političkoj opciji pripada. To što on poklanja je strašno vrijedno, to je opus knjiga velike vrijednosti. Radi se o strahovitoj kulturnoj vrijednosti. Ne realizirati takav projekt samo zato što on nije na političkoj liniji IDS-a za mene je ravno zločinu. Čudilo bi me kada bi razlog za odbijanje ili neprihvaćanje Bratulićeve knjižne zbirke bila njegova politička opcija.

- Pa zašto onda Grad i gradonačelnik to ne riješe, preuzmu knjige i vide je li moguće da se akademiku nekako oduže?

- Grad je inertan, to je prava istina, a Miletić ima svoje dnevne političke brige. Da nisu inertni, to bi već riješili. I to pozitivno, naravno. Ali političari bi morali razmišljati deset godina unaprijed i takve bi odluke trebali donositi. Ne smiju samo gledati kratkoročno, promatrati neku odluku i njeno značenje na dnevnoj razini. Ova tema s knjigama morala bi se riješiti odmah i efekti će se osjećati desetljećima.

- Akademik je ogorčen, čini se. Matica hrvatska iz Maribora pokazuje interes za njegovim knjigama. I ne samo oni.

- Pa to vam sve govori. Sigurno je interes za njegovu knjižnu zbirku golem. Mislim da bi ona ipak morala stići u Pulu te da bi od Grada bilo korektno da mu omogući nekakav mali stan kada se zna da on doslovno nema gdje prespavati u Puli koju je svojom zbirkom nevjerojatno puno zadužio.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela
Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela

Pula

Pula: new hospital − Building yard (1)
Pula: new hospital − Building yard (1)
Webcams provided by webcams.travel add a webcam