NAJNOVIJE


PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Provokator s desnice


Koliko je pristojno, moralno i pošteno relativizirati ustaške zločine, negirati posljedice holokausta i revidirati povijesne činjenice koje se odnose na Drugi svjetski rat i narodnooslobodilačku borbu? Gledajući zbivanja na hrvatskoj javnoj sceni, ali i na međunarodnoj političkoj pozornici, očito je kako apologeti ustaštva i fašizma, brojači kostiju i promicatelji „starog hrvatskog pozdrava” ZDS dobivaju sve žešće odgovore na povijesna prekrajanja i izvrtanja pameti kojima se bave. Čak je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odustala od podrške povijesnom revizionizmu (te u ime demokratskog svijeta dobila snažnu podršku američkog ambasadora), dok je premijer Andrej Plenković jasno rekao kako je ustaški režim bio najmračniji nacizam. U sličnom je tonu ovih dana govorio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

Na međunarodnoj sceni također nema popusta za filofašiste i simpatizere nacizma. To najbolje pokazuje recentni sukob Izraela i Poljske u kojoj nisu dobro prihvaćene tvrdnje da su podupirali progon Židova u Drugom svjetskom ratu. Ali, to ne znači da su provokacije povijesnih revizionista i novih tumača dobro poznate historije iza nas. Gostovanje Romana Leljaka, slovenskog publicista koji u Puli predstavlja svoje djelo „Mit o Jasenovcu”, pripada upravo u kategoriju nepotrebnih provokacija koje dijele javnost i vrijeđaju sjećanje na žrtve ustaškog režima.

Leljak će u pulskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja promovirati knjigu i film u kojima se tvrdi da je u Jasenovcu bilo tek oko 1.500 žrtava hrvatskog nacizma, što je do sada najbesramnija revizija broja jasenovačkih žrtava. Prema istraživanjima najuglednijih povjesničara i demografa, poput Vladimira Žerjavića, u Jasenovcu je stradalo najmanje 40 tisuća žrtava, dok ih povjesničar Franjo Tuđman navodi oko 70 tisuća.

Posve je jasno da glavni posao Romana Leljaka i njegovih podupiratelja nije istraživanje povijesti, nego njezina „thompsonizacija”, odnosno izvikivanje parola za uši ekstremne desnice i simpatizera poraženih ideologija. Leljak je amaterski povjesničar koji je postao poznat u Sloveniji gdje živi najprije po presudi za krađu tešku više od milijun eura, te kao općinski načelnik jednog seoceta uz Muru. Školovan je u srednjoj školi JNA za šifranta u vojnoj tajnoj službi, KOS-u, dok se povijesnim revizionizmom počeo baviti tek kad je napisao sve što je imao o svojim vojničkim danima.

Leljakovo gostovanje u pulskim crkvenim prostorima – što je posve neobično za sve koji poštuju antifašizam istarske crkve – skaredna je provokacija povijesnog revizionizma koji nema uspjeha u sredini oblikovanoj na suživotu i nasljeđu NOB-a. „Zabludjelim ovcama” koje to ne razumiju možda je mjesto upravo tamo gdje se mogu pokajati za svoje zablude i zatražiti oprost od onih čijim se žrtvama rugaju.


Podijeli: Facebook Twiter