Pretposljednji mohikanci Maružin i Bugarin

Široj javnosti ime Lorena Maružina ne znači previše. Sportskoj, međutim, da. Do jučer je taj 21-godišnji Kanfanarac bio igrač Istre 1961. I onda je zbog prilično potcjenjivačkog odnosa u pregovorima oko svog statusa odlučio otići. Upućeni kažu da je perspektivan, ambiciozan, upotrebljiv i koristan nogometaš. Sveukupno gledajući, igrač kojega je valjalo zadržati u redovima pulskog prvoligaša. Ali ne samo zbog kvalitete i potencijala koji je počeo dokazivati. Još više trebalo ga je zadržati i zato što je riječ o jednom od posljednjih mohikanaca, jednom od zadnjih istarskih igrača u istarskom prvoligašu.

Momčad Istre 1961 u skladu sa svojom sportskom politikom popunjavaju menadžeri španjolskih vlasnika. Oni bezuvjetno angažiraju strane igrače različitih nacionalnosti. I to je, iako je riječ o slučajnosti, a ne namjeri, u skladu i podudarno s nacionalnim raznolikošću Istre gdje su svi dobrodošli. No, zanimljivo da u Istri 1961 ima mjesta za mnoge, ali gotovo da više nema za Istrijane. Jesu li oni doista tako loši i netalentirani igrači koji se za svoje mjesto ne mogu probiti uz preplaćenu konkurenciju koja dolazi sa svih strana svijeta, ili je posrijedi nešto drugo i ružno kad je riječ o (pre)plaćivanju stranih igrača...

Uglavnom, mlađahnom Maružinu u Istri 1961 ponuđen je, u usporedbi s ostalim igračima, preslab ugovor i neto plaća možda čak ispod razine prosječne plaće u Hrvatskoj. Istodobno mu je novi poslodavac iz Zagreba, ispravno procjenjujući njegove nogoloptačke sposobnosti, platio osjetno više. No, ne treba sad filozofirati jesu li nogometaši generalno preplaćeni, jer je to sociološki fenomen bez pravog odgovora. Iz Istre 1961 naprosto je otišao netko tko je trebao ostati. Za imidž kluba i za dobru priču koja bi se oko njega trebala isplesti to nije dobro.

Nije junak naše priče Loren Maružin zadnji i jedini Istrijan iz prvog i ključnog klupskog ešalona kojeg su se menadžeri španjolskih vlasnika olako riješili. On je među zadnjima, isto kao i trener golmana Blaž Bugarin kojemu su španjolski menadžeri otkazali ugovor ni ne trepnuvši. Egzistencijalno se s njime poigravajući, čovjeka su ostavili na cesti iako je prošle godine cijelog sebe ugradio u priču koja je rezultirala za mnoge nevjerojatnim ostankom Istre 1961 u prvoj hrvatskoj ligi.

Nema druge nego zaključiti da je krajnje licemjerno da su Španjolci, koji su preuzeli Istru 1961 i koji je sada deistrijaniziraju, isti oni koji nisu htjeli ni kunom pomoći kada je prošle sezone, isključivo zahvaljujući entuzijazmu i pozitivnoj ludosti trenera Darka Raić Sudara i igrača, ovaj klub u nenormalnim uvjetima izbjegao potpunu sportsku propast i bankrot. Paradoksalno je da španjolski nogometni konkvistadori, mrtvo-hladno čekajući prošlogodišnji rezultatski rasplet bez da su kunom pomogli, sada korak po korak uništavaju istarski identitet u klubu koji se zove Istra 1961.