Podižemo svijest građana o potrebi očuvanja te baštine, a ujedno i stvaramo svojevrsni spomenar vrijednih kulturnih dobara za buduće naraštaje i za našu djecu, navodi se u opisu spomenute stranice iza koje stoje osnivači udruge, povjesničari amateri Goran Ofak, Moris Tanković, Marino Stornoga i povjesničar Andrej Bader

Rijetko koja grupa na društvenoj mreži Facebook može se pohvaliti tolikim brojem članova i posjeta kao stranica udruge K.u.K. Pula. Udruga je to koja se osam godina bavi proučavanjem i očuvanjem kulturne baštine Pule i južne Istre iz vremena vladavine Austrije, odnosno Austro-Ugarske, a oformilo ju je nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u taj carski period povijesti Pule.

- Naša udruga je službeno krenula s radom u rujnu 2010. godine. Gotovo svi naši članovi puno smo ranije počeli proučavati povijest našega grada i već tada zauzeli stav o tome što želimo učiniti i na koji način pomoći zajednici. Od početka smo započeli s predavanjima i informativno edukacijskim izletima u medijima, objavljivali smo originalne fotografije i dokumente od kojih je mnoge javnost mogla vidjeti prvi put, i uspjeli smo potaknuti mnoge mlade ljude da nas prate. Priklonili smo podosta povjesničara i po profesiji i po hobiju, od kojih su mnogi priznati ljudi u zajednici. Naravno da smo našom pojavom priskrbili i par "neprijatelja", onih koji su egoistično ljubomorno pokušavali na nas skrenuti pažnju u negativnom kontekstu i pokušali izazvati sukob. Međutim, toliko nas vuče strast i ideja prema istim ciljevima da nekolicina takvih ne može u nikakvom negativnom kontekstu priskrbiti loše epitete. Na svu sreću, naš grad prepun je dokaza i vidljivih materijalnih ostataka, kao i pisanih dokumenata i stvarnih svjedočanstava. Na taj način koristimo naše mogućnosti, srdačno ih prenosimo svim zainteresiranima i podižemo svijest građana o potrebi očuvanja te baštine, a ujedno i stvaramo svojevrsni spomenar vrijednih kulturnih dobara za buduće naraštaje i za našu djecu, stoji u opisu spomenute stranice, iza koje stoje osnivači udruge, povjesničari amateri Goran Ofak, Moris Tanković, Marino Stornoga i magistar povijesti Andrej Bader.

Razvoj grada

Nakon niza predavanja i sudjelovanja u obilježavanju obljetnica važnih povijesnih događaja u našim krajevima, uspjeli su snimiti i vrhunski dokumentarni film "Jato nad tvrđavom" o počecima zrakoplovstva na jugu Istre. Kao što su i napomenuli, cilj udruge je skinuti plašt paučine i zaborava s Pule i njene bliže okolice od Kampoformijskog mira 1797. do konca 1918. godine, uključujući kratku francusku upravu početkom 19. stoljeća. Iako se danas mnogi posjetitelji njihove stranice s uzdahom dive panoramama Pule iz tog perioda, to su samo fragmentirani momenti u vremenu u kojem je Pula stasala u blistavi europski grad. Tako možemo doznati da je zapravo tijekom prvih četrdeset godina austrijske vladavine Pula bila dekadentan i neperspektivan grad, te da su trebale decenije napornog rada do njenog gospodarskog i svekolikog uspona. Osim što su željeli ispričati cjelokupnu priču o Austro-Ugarskom periodu, jer ono uključuje i mramor i blato, i raskošne vrtove i draču, članovi udruge imali su i vrlo ozbiljne planove o obnovi i revitalizaciji određenih spomenika i zdanja od kojih su neki danas samo blijeda sjena onoga što su bili, neki su razneseni diljem Europe, a neki su jednostavno nestali bez traga. Međutim, puno je razloga, najčešće onih financijskih i birokratskih, koji su ih zakočili u tome. Ipak, svaka je njihova akcija potaknula istu takvu reakciju građana koji danas definitivno drugačijim očima promatraju ulice i zgrade kraj kojih svakodnevno prolaze i sve je više onih koji bi voljeli da se ostavštini iz perioda Austro-Ugarske vladavine u Puli posveti barem približno takva pažnja kao onoj antičkoj.

Nezaštićena baština

Nažalost, svjedoci smo kako nema ni približno tolike empatije niti poštovanja prema toj baštini. Nekad raskošne vile Austro-Ugarskih moćnika, bogataša i oficira već su odavno u privatnom vlasništvu i nema te institucije koja bi uopće bila nadležna ili financijski sposobna za njihovu obnovu, pa je danas velika većina njih u neprepoznatljivom stanju. Ista je situacija i sa nekadašnjim glavnim ulazom u Mornaričku crkvu na Stoji, koji oni najuporniji turisti ipak traže i obilaze, no sve na što mogu naići je nesigurno kameno stepenište s kojeg se svako toliko odvaljuju veliki blokovi isklesanog bijelog kamenja.

Sada kada je Grad Pula ponovo najavio pripreme za obnovu Giardina, na ovoj je stranici bilo dosta živahno, jer, ruku na srce, pulski je korzo nekada zaista prekrasno izgledao, kao, uostalom, i sve ulice u centru grada, na što se mnogi građani često pozivaju. Osim što zazivaju ljepotu tih nekadašnjih vremena, posjetitelji stranice nerijetko se raspituju o nekim povijesnim činjenicama ili traže odgovore na druga pitanja.

Tako se nedavno na stranici K.u.K. Pula pojavila novija fotografija mnogima poznate malene kućice uz sam Mornarički park, u Gundulićevoj ulici, u kojoj već godinama žive dvije romske obitelji. Posjetitelje je zanimalo čemu je ona služila i zna li itko iz kojeg razdoblja potječe. Na jednom planu grada iz Austro-Ugarskog perioda, ta je kućica već ucrtana, pa se pretpostavlja da je tada i sagrađena, no čak i stručnjaci još uvijek dvoje je li imala ikakve veze s još jednom kućicom koja se nalazi u dvorištu jednako stare zgrade preko puta ceste, te jesu li obje imale ikakve veze sa prugom i tramvajem koji je tuda prolazio, ili je možda služila za stanovanje i držanje potrepština glavnog vrtlara Mornaričkog parka. I s obzirom da je kućica uz sam Mornarički park, priča je odmah skrenula na tu temu. "Više puta na satu biologije, 50-ih godina, su nas vodili u Mornarički park. Vojska je to uredno održavala i pored svakog stabla bila je tabela s nazivom stabla, iz koje zemlje svijeta je donijeto i godina sadnje. A sada... joh kataloh!!!", prisjetila se jedna Puležanka, dok je druga nadopunila "U sredini parka je bila fontana s ribicama. Sjećam je se. I stare ogradice od metala, i kamelije i planike i pomikakija...".

Poznato je da je Pula u tom periodu kada je bila najvažnija pomorska luka Austro-Ugarske mornarice imala dosta spomenika i prekrasnih fontana, lijepo uređenih trgova i nikad prežaljenih "kandelabri". Jedna od raskošnijih gradskih fontana s prelijepim ukrasima i četiri mala bazena nalazila se na današnjem Danteovom trgu i moguće da su ju fašisti za vrijeme talijanske vladavine rastavili i na njenom mjestu sagradili današnju fontanu. Postoje i svjedoci koji tvrde da su dijelovi te fontane godinama ležali u skladištu nekadašnje tvrtke Put Pula. No njena daljnja sudbina nije poznata, kao što nam nije bilo poznato da su barem dva njena bazena postavljena na zid unutarnjeg dvorišta Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.

Postoji ona lijepa uzrečica "Kad se male ruke slože, i olovo plivat može" i ne treba nam za svako nečinjenje opravdanje da za nešto treba puno novaca i da je netko drugi odgovoran. Možda samo nedostaje malo više dobre volje tih nekoliko tisuća zaljubljenika u Pulu iz doba Austro-Ugarske pa da joj se vrati barem malo sjaja za kojim toliko čeznu.