Pula je na području bivšeg kamenoloma na Stoji dobila svoj dugo iščekivani, prvi trgovački centar. Max Stoja, šoping meka u koju su razgaljeni Puljani pohrlili prije par dana, ime je dobila po nadvojvodi Maksimilijanu, punog imena Ferdinand Maksimilijan Josip Marija Austrijski, brat cara Franje Josipa i glavna faza carske mornarice. Naime, po njemu je prvotno nazvana utvrda koja se tamo nalazila prije kamenoloma, a koja je sredinom 60-ih samljevena i postala sirovinom Cementare izgrađene 1926. godine.

Potrošačka kultura, fenomen ovisnosti o kupovanju, nezaobilazna manifestacija i glavno obilježje svezadirujućeg kapitalizma, napokon je, u pravom smislu te riječi, impozantnom ulaštenom građevinom stavila na test i Puljane. I Puljani su prošli, položili s peticom. Magna cum laude. Barem ako su htjeli pokazati da su i oni, kao ostatak Hrvatske, Europe i zapadnog svijeta pravo, sazrelo konzumerističko društvo. Ako ništa, pokazali su da se ne razlikuju uvelike od Zagreba u kojemu su isti dan, možda čak i u isto vrijeme, ljudi čekali u podugačkom redu jer je, eto, došla nova kolekcija poznatog brenda H&M. Kapitalizam, znamo, briše granice, prirodne, kulturološke, psihološke. Društvo spektakla, kojemu je nametnuta lažna svijest da je cilj imati i izgledati, a ne biti, ideologija akumuliranja materijalnog, ideja o stalnom rastu našla je, napokon, svoje mjesto i na samom jugu Terre Magice.

Povijest se, kažu, ponavlja. Tako se na Stoji opet može osjetiti podrhtavanje tla, kao u vrijeme miniranja starog kamenoloma. Ovog puta ne radi razvijanja industrije i širenja grada, već u službi kompulzivnog kupovanja. Možda bi se i sam Maksimilijan, da je kojim slučajem živ, ispred velebnih vrata apokaliptične, blještave postmoderne pretvorio u pobješnjelog kupca Maxa, dok utvrdu koja ponovno nosi njegovo ime melje stampedo suvremenika.