(Zvjezdan STRAHINJA)
Meni je dobro da je štrajk, ali nije dobro ako budemo morali nadoknađivati. I ne znamo kada ćemo nadoknađivati. Neki kažu da ćemo u školu dolaziti subotom. A ja bih u subotu radije bio ovdje nego u školi, priča jedan od mladih skejtera
Prijepodnevni sat, a igralište Društvenog centra Karlo Rojc puno je djece. Ovdje i radnim danom među djecom vlada gotovo praznična atmosfera.
- Što radite ovdje?! Niste u školi?!
- Neee, danas nema škole, viču u glas dječaci na skate stazi kod velikog parkirališta. "Nismo u školi jer su učitelji u štrajku. A kada nema nastave, onda smo tu i vozimo skate", kazuje jedan dečko na skateboardu. Gotovo svi su s Monte Zara, neki su u šestom, neki u sedmom razredu. I kako bolje provesti dan bez nastave, slažu se dečki, nego s prijateljima iz susjedstva na poligonu.
I moja mama radi u školi
Pitamo ih da li zajedničko vrijeme na igralištu, u vrijeme kada bi inače sjedili u klupama i slušali predavanja, znači i da im se štrajk sviđa. Većina ih klima glavom, mada ima i onih koji se nećkaju. Tako mladi pa već razmišljaju dugoročno o posljedicama štrajka? Ili zapravo samo prenose ono što čuju od roditelja.
- Meni je dobro da je štrajk, ali nije dobro ako budemo morali nadoknađivati. I ne znamo kada ćemo nadoknađivati. Neki kažu da ćemo u školu dolaziti subotom. A ja bih subotom radije bio ovdje nego u školi, priča jedan od njih.
- Ili ćemo morati ići u školu za praznike. Meni je štrajk dobar sad, a kako će biti poslije ne razmišljam. Super je da malo idemo u školu, a onda neke dane ne idemo. Mi ovdje provodimo vrijeme u štrajku i dobro nam je, samo kada nema kiše.
Što im roditelji kažu za obustavu rada prosvjetara? Ljuti li ih ova situacija ili imaju razumijevanja za nastavnike i profesore koji žele ostvariti svoj cilj.
- Moja mama radi u školi, tako da…
- Mojem tati je bitno samo da učim. I subotom ako treba.
Dečki bi se rado slikali za novine, ali upozoravamo ih da postoje neka pravila o slikanju maloljetnika. Ako su mladi, nisu glupi: "Slikajte nam onda skejteve", zahtijevaju dečki i u prvi plan ponosno guraju izgrebane "daske" na kojima izvode trikove na poligonu.
- I nemojte slikati ove s običnim biciklama. To nisu naši. Ovdje mogu biti samo skejteri, roleri i s BMX biciklima.
Dečki možda izgledaju bezbrižni i zaigrani, ali i tako mladi na "slobodan dan" već imaju svoje brige. Nakon seta pitanja upućenih njima, uzvraćaju i oni pitanjem novinaru kakve su vijesti, hoće li i sutra biti štrajka ili ne? Oprezno im prenosimo da još nije sigurno, ali da se štrajk vjerojatno nastavlja.
Sedmi razred je puno teži
- Dobro je, konstatira najstariji među njima pa ga pitamo zašto bi to bilo dobro. "Pa, idem u sedmi razred! Teški su predmeti, puno teži nego u šestom. Sutra bi, ako bude nastave, trebali pisati hrvatski", kaže mali skejter. Možda se sedmaš pribojava i ispita iz fizike ili kemije?
- Ne, kemije se ne bojim. To mi je super, volio bih biti kemičar kad odrastem. Ali fizika mi uopće ne paše, nastavlja dalje.
- Kemija je užas, viče u pozadini jedan dječarac.
- A šta ti znaš kad si u šestom razredu, odmah mu složno uzvraćaju drugi.