Kavane su ugostiteljski objekti, koja su omiljena mjesta za opuštanje i druženje. Izvorno su ovi objekti bili mjesta gdje su se isključivo posluživali kava i drugi topli napitci. Prve kavane otvorene su u islamskom svijetu tijekom 16. stoljeća.

To su bila mjesta rezervirana isključivo za muškarce, gdje su se posluživali topli napitci kava, čaj i čokolada, naravno ne i alkohol. To se promijenilo tijekom francuske buržoaske revolucije, kada postupno prestaje važiti činjenica da je svaka žena koja se pojavi na ovakvim mjestima prostitutka, što je bilo rašireno razmišljanje dugo vremena.

Kafići ili kavane, do današnjih dana održali su neke slične osobine poput činjenice da i danas takva mjesta služe za druženje, razmjenu ideja, ali i političke prepirke, ugovaranje poslova i sličnog.

Zahvaljujući venecijanskim trgovcima kava je 1615. godine iz Meke dovezena u Europu pa su potkraj 17. st. otvorene i prve kavane u europskim i sjevernoameričkim gradovima: u Veneciji 1645., Oxfordu 1650. (Coffee Hous otvorio turski Židov Jacob, otud naziv Jacobova kava), Londonu 1652., Marseilleu 1659., Parizu 1689. (u Café Procope navraćali su Voltaire, Rousseau, Robespierre), Hamburgu 1675., Beču 1683., New Yorku 1669., Bostonu 1691. te Philadelphiji 1700. godine.

U Veneciji i danas postoji Il Caffè Florian na Trgu sv. Marka koja je utemeljena 1720., a u Rimu Caffè Greco, iz 1760., u koju su svojedobno navraćali J. W. Goethe, F. Liszt, R. Wagner, G. G. Byron, N. V. Gogolj i F. Mendelssohn.

U vrijeme kada se Europom širi pojava ugostiteljskih objekata s toplim napitcima, otvara se prva i u Hrvatskoj. Trgovac Leopold Dun ili Duhn gazda je prve kavane, koja je otvorena u Zagrebu u blizini Trga bana Josipa Jelačića. U njoj su se služili kava, čaj i topla čokolada. Kava je nabavljana iz Nizozemske koja je u to doba prednjačila u trgovini ovim napitkom. Jedna od poznatijih, Kazališna kavana, utemeljena je 1906. U kavane Bauer i Medulić u Zagrebu navraćali su A. G. Matoš i A. Ujević, dok je kavana Corso bila sastajalište filmskih umjetnika i političara.

Početkom 20. stoljeća kavane su već etablirana mjesta u životima ljudi, gdje se osim radničke klase okupljaju i različita udruženja poput lovačkih, ribičkih, ugovaraju se poslovi, a raspravlja se i o političkim pitanjima.

O uvjetima koji su vladali u pulskim kavanama, sredinom 19. st., svjedoči navod austrijskog časnika iz šezdesetih godina toga stoljeća: "Kavana Apollo vrijedila je kao najelegantniji lokal, jer je barem u početku imala čitave šalice i žličice koje nisu bile savinute".

Kako je nova Pula stvorena umjetno carskim dekretom, tako je i prva kavana u gradu stvorena dekretom viceadmirala Maksimilijana Njegovana koji je naredio rušenje starih gradskih zidina, na čijem je mjestu, po uzoru na Beč, uređena Ringstrasse, i uz koju je otvorena, po svemu sudeći, prva pulska kavana. Prve kavane u Puli bile su puno skromnije i malo nalik bečkim kavanama, piše u svom diplomskom radu Matija Prepušt (Kavane i gostionice – "marginalna" povijest svakodnevice Pule i okolice na razmeđu 19. i 20. st. Pula, 2013.).

Nakon izgradnje prvog Marinekassina 1872. koji je svojim visokim standardima podigao ljestvicu kvalitete kakvu treba imati jedna kavana, prisililo je ostale vlasnike kavana u gradu na podizanje kvalitete. Godine 1882. u gradu su tri javne kavane; Pavanello, na rivi, najposjećenija, zatim Café grande na Forumu i Cafeé vienese u kazalištu Politeama Ciscutti. Jedna od znamenitijih pulskih kavana Miramare, čiji je vlasnik bio Grgo Vratović iz Lanišća, spominje se 1887. kao "il primo ed elegante caffé di Pola".

U ovu najelegantniju kavanu u gradu, sastajalištu visokog društva, zalazio je irski pisac James Joyce (1882.-1941.), koji se početkom 1904. našao u Puli u potrazi za poslom. Tu je ostao godinu dana. Sa suprugom Norom provodio je svaku večer u kavani Miramare, od večere do ponoći. Tu je, među ostalim, čitao parški "Figaro". Druga poznata ličnost koja je svoje pulske dane voljela prikratiti u kavani bio je Franz Lehár (1840.-1948.), skladatelj i dirigent Mornaričkog orkestra. Za boravka u Puli skladao je valcere Klänge aus Pola (poznatiji kao Adria Walzer) i Le belle Polesane. On je prema predaji u kavani Sezession znao zasvirati na klaviru i tu je navodno napisao valcer Le belle Polesane.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam