Imamo nekoliko lokalitete gdje se češće pojavljuju. Na Verudi živim pa tamo dobivam više informacija. Ali i kod kod "Drosine" ima nekoliko rojeva. Jučer smo bili i u samom gradu. Obično je rojenje povezano s nekim stabilnim kvartovima gdje ima oronulih fasada i šupljina, priča Nediljko Landeka u Šijani, a odmah stiže poziv u pomoć iz Tesline

"Kad su doletjele dan ranije iz pravca grada, nije se nebo vidjelo od njih. Ogromna crna sjena spustila se u dvorište. Pčele su bile na stolu, stolicama, travi, svuda… Poslije su se dignule u čempres. Hvala pčelarima što su ih pokupili", ispričao nam je na talijanskom jeziku Franco Castoldi pred svojim dvorištem uz Šijansku cestu u Puli. Tek što su pčelari roj s visokog stabla poskidali uz pomoć vatrogasne dizalice pulskog JVP-a, stigla je nova obavijest: pčelinji roj zamijećen je i u Teslinoj ulici!

Pčelari, poput Vjerana Rađe i Nediljka Landeke, ovih dana imaju pune ruke posla, a gdje je potrebno, s tehničkom podrškom uskaču i vatrogasci, osiguravajući opremu za rad na visini. Nije li po intenzitetu rojenja ova sezona iznimna?

- I nije, svake se godine događa isto. Samo što je nekada više dojava, a nekada manje. Dogodi se i da roj brzo odleti dalje u potrazi za boljim mjestom. Da nije gospođa ujutro vidjela roj na čempresu uz kuću i javila nam, možda bi one do popodneva otišle dalje. Nekada se negdje i usele a da nitko to ne primijeti ili primijete da su u dimnjaku tek na jesen kad počnu ložiti. Kad se matica ugnijezdi, onda ih je teško istjerati, priča nam Nediljko Landeka, član pulske Udruge pčelara, građanima poznatiji kao stručnjak iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, stručnjak za napasti i beštije.

Rojenje pčela prirodan je proces - kada zajednica naraste, one osjete da se potrebno razdijeliti. Mlađa matica preuzima gnijezdo, a stara kraljica odlazi s mladim pčelama osnovati novu zajednicu.

- Putuju danima, zakače se za neku granu pa šalju izvidnice da nađu stalno mjesto, neki dimnjak, šuplje drvo i slično. Matica mora pregledati mjesto, ona odlučuje. Ako je matica dobra u tome, bit će to i dobra zajednica, objašnjava Landeka. Pčelari nastoje pokupiti taj roj i za sebe formirati novu zajednicu, na sreću pčela koje sve teže preživljavaju u prirodi, ali i na sreću domaćina i susjedstva.

"Crni oblak nam je ispunio cijeli vrt i pobjegli smo u kuću", prenosi nam Landeka riječi jedne uplašene gospođe koja je nedavno nazvala pčelare. Nije li i Franca s početka priče bilo strah kada je vidio ogroman roj?

- I nije, ali sam bio uzbuđen. Nikada nisam vidio ništa slično. I nisu bile agresivne. Čuj, uvijek postoji opasnost da nas napadnu, možda smo i alergični na ubod? Ali nisam se uplašio, pčele su temelj naše budućnosti, zar ne? I drago mi je da su dečki brzo i stručno obavili posao, priča Castoldi.

Povezane vijesti

• Projekt "Upoznajmo pčele i njihove proizvode"
• Ubodi rijetko izazivaju alergijsku reakciju
• Pčele se same hlade, a pčelar im može tek malo pomoći