Glasni poziv putem razglasa natjecateljskom paru koji je na redu. Pljesak i povici bodrenja za natjecatelje, a zatim tišina. Moraju se koncentrirati na metu koja je nekoliko metara ispred njih. Udah, podizanje ruku, fjonda se napinje, a zatim odapinje kamenčić prema cilju. Tupi udarac u ceradu iza plastičnih boca koje su služile kao mete češće se čuo od nešto jačeg i zvučnijeg pogotka u bocu, no kako god da je završio svaki od pet pokušaja natjecatelja, podrška publike nije izostajala.
Tako je bilo na livadi kraj oštarije "Gardelin" gdje se u subotu navečer održalo osmo "Svitsko prvenstvo u Fiondami Veli Vrh-Montegrande". U odličnoj atmosferi, uz montegrandišćansku crnu i svijetlu biru i pljeskavice s grilla, na ovom jedinstvenom natjecanju koje se održava već 14 godina za redom okupilo se rekordnih 60 natjecatelja i još barem toliko posjetitelja. Zbog velikog broja prijavljenih, valjalo je zadržati koncentraciju i mirnu ruku nekoliko sati, jer se finale igralo tek u jedan sat iza ponoći, nakon čak pet izlučnih krugova. A tada je nastupilo sveopće veselje i fešta do ranih jutarnjih sati, jer je prijelazni pehar ostao na Velom Vrhu zahvaljujući pobjedi Igora Rojnića - Rusa. Ne samo to, već su prva tri mjesta također pripala Montegrandinima. Rus je u finalu pobijedio najvećeg konkurenta, ujedno i organizatora Svitskog prvenstva Vilija Lancu, koji je pak nadjačao Denisa Zgrablića - Befa. Uz njih je do polufinala dogurao i Samir Vitasović iz Orbanići, kojega fjonda nažalost ovaj put nije slušala kao što ga inače slušaju njegovi vjerni tovari s kojima često pobjeđuje na utrkama.
Lanca nije krio svoje zadovoljstvo odazivom i odličnom atmosferom.
- Super je bilo, stvarno, i dosta smo se namučili na natjecanju ovaj put jer je bilo natjecatelja koji su u izlučnim krugovima pogađali i po tri boce. Na kraju je malo i umor učinio svoje, ali nema veze, pehar i medalje ostaju doma i zato smo jako sretni. Moram priznati da me ove godine iznenadio tako veliki odaziv ljudi i kako ne biti ponosan kad se sjetim da smo počeli 2005. u šumici iza stare škole na Velom Vrhu kad se 15-ak od nas Montegrandina okupilo na prvom natjecanju iz želje da obnovimo omiljene igre iz našeg djetinjstva, fjonde i šćinke. Tada je prvak bio Ljubo Hodak iz Vojvodine koji je oženjen za jednu našu Montegrandinku. Onda su nam apetiti malo porasli s ciljem da živne malo i ovaj dio grada s nekim lijepim manifestacijama, ali i da očuvamo našu tradiciju, pa smo osim natjecanja u fjondami organizirali i Toč od pedoč i manifestaciju na kojoj smo birali najbolje domaće vino, prisjetio se Lanca.
Noseći oko vrata dvije fjonde, sjećanja su ga vratila u još dalja vremena kada su kao klinci odlazili u šumicu iza Tivolija i fjondama skidali šišarke s pinjolama sa stabla. Morali su ih, kaže, po deset puta pogoditi da bi slasni plodovi, čiji miris uvijek asocira na ljetne praznike naših djetinjstva, pali na pod. Dok se prisjećamo nekih bezbrižnijih dana i gotovo izgubljenih vještina, prilazi mu jedan od natjecatelja da posudi jednu fjondu. Uglavnom su sve praćke kružile od ruke do ruke. Lanca mu daje jednu fjondu, no drugu ostavlja i dalje oko vrata.
- Ovu fjondu mi je poklonio pokojni velemajstor Romualdo Cressina zvani Zio, koji je bio 6. svitski prvak. On je fjonde sam vrlo vješto izrađivao i svaki dan je vježbao gađati s balkona, a na natjecanju je znao skinuti po četiri, pet boca, što nikad nikom drugom nije pošlo za rukom. Ma ljudi misle da je to lako, jer smo se svi nekada igrali s praćkama, ali sada vide da to nije baš tako. Znaš kako je jedan bio dobro to komentirao? Čo moj, kad smo bili klinci si moga s praćkami skinut kutiju šibica sa zida, a sad ne moren pogoditi tu veliku bocu. Eko. To je vještina koju treba vježbati kao i sve drugo, kaže Lanca.
A vremena za vježbu ima. Ciglih godinu dana, jer će se "Svitsko prvenstvo u Fiondami Veli Vrh-Montegrande" ponovo održati iduće godine.