Prvo je mjesto pripalo Viliju Lanci, drugo Lorenzu Krizmaniću, a treće Ivanu Rojniću zvanom Rus. Ovo će se prvenstvo koje se oteglo do kasno u noć pamtiti i po prvoj djevojci među natjecateljima, Aniti Kovač, a li i po brojnim internacionalcima

Što je to došlo na ti svit da se i mlado i staro do kasno u noć igra s fjondami hitajući u prazne boce? E pa došla je "prijestupna" godina za 7. svitsko prvenstvo u gađanju praćkama koju organizira ekipa s Velog Vrha, Montegrandini, na čelu s Vilijem Lancom, ujedno i ovogodišnjim pobjednikom. Na natjecanju u petak na raskrižju na Velom Vrhu Lanca je u teškom, već i noćnom finalu svladao Lorenza Krizmanića, inače šampiona 5. svjetskog prvenstva.

- Puno sam ih puta pušta, ma sada sam reka: "Dosta!". Bilo je teško u finalu, pogodio sam jedan, Lorenzo ništa, ruke su klecale, već je i umor napravio svoje, rekao je Vili. Treće je mjesto osvojio Ivan Rojnić zvani Rus, viceprvak s prošlog prvenstva, kojemu sada nedostaje još samo zlato.

Natjecanju se odazvalo 44 sudionika, od kojih je najmlađi bio Paolo, a za najstarijeg se nije pitalo. Jer ipak su fjonde zabava i oružje starijih generacija - što stariji to iskusniji. Da bi prvenstvo moglo nositi titulu svjetskog, pobrinuli su se gosti iz Italije, navodno i Slovenci, potegnulo se i iz Orbanići, a bio je tu i jedan Englez, Mauro Pedro, koji je u prvom krugu izbacio i prvu djevojku koja se natjecala, Anitu Kovač s Velog Vrha.

- Super je ovo, stvarno dobra zabava. Jedina je problem što nisam imao prilike vježbati. I mi smo kao djeca gađali iz "slingshot" (engleski za praćku, op.n.). Znači, posljednji put sam gađao prije 20 i više godina, rekao nam je Mauro. Vježba je potrebna, pokazalo se i kod Anite koja je rastežući gumu ozlijedila prst u srazu s Pedrom.

- Jesam gađala kao mala, igrali smo se s praćkama, ali sad sam imala tremu. Ovo je super, igra je interesantna. Bit će bolje sljedeće godine, rekla je Anita. Natjecanje s praćkama domaće izrade prvenstveno je zamišljeno kao zabava velike kvartovske "obitelji", što se kaže od 7 do 77 godina. No, dosadašnji šampioni ipak uživaju kultni status. Nažalost, pobjednik 6. prvenstva i majstor od fjond Romualdo Cressina zvani Zio, preminuo je prošle godine, a organizatori su njegov prijelazni pehar dodijelili sinu mu Valteru u trajno vlasništvo.

- Ovo mi puno znači, lijepo je da se netko sjetio i cijenio ono što je on radio. Njemu su fjonde bile sve, još od djetinjstva. Zatvorio bi se u garažu i izrađivao ih i trenirao, rekao nam je Valter Cressina. Jedan od "veterana" je i Ljubo Hodak, pobjednik prvog prvenstva 2005. godine.

- Baš me raduje da smo očuvali tradiciju. Na prvom natjecanju nas je bilo možda 20, igralo se na kampu Tivolu, svi su očekivali da će dobiti Valter Butković, ali sam ga uspio pobijediti. Hitalo se na grote, pa na matice, a najpreciznije su ščinke. Ove godine hitamo na grote, one su neprecizne, ne znam kako će biti. Ja sam s ovime počeo kao dijete, prije 50 godina. Najbolja guma za fjondu nam je bila žuta zračnica od aviona. Ma di ćeš danas takovu najti, rekao je Hodak.

O izradi praćki puno zna Bruno Bestulić - izrađuje i drvene i metalne, s gumom od zračnice i od crijeva.

- Najbolja je ova cjevasta guma, bi rekli tubo, Donio mi je jedan iz Amerike, hita do 500 metri. Tu je i najmanja fjonda na svijetu, rekao je Bestulić i iz kutijice nam pokazao metalnu praćku manju od 1,5 centimetra, za čije je čvorove trebala silna vještina i preciznost. Bestulić je napravio i dobre praćke kao nagrade za prva tri mjesta, ali i jednu za najlošiji plasman - fjonda od laštike od noninih mudanti pripala je izvjesnom Điđiju. Puno ime ne otkrivamo, jer se natjecatelji u duhu kvartovskog đira prijavljuju pod nadimcima. (PIŠE Zvjezdan STRAHINJA)

Povezane vijesti

• E-dnevnici u školama Kaštanjer i Veli Vrh
• Zbog radova jednom trakom prema Velom vrhu
• Grad kupuje zemljište za prometnicu do Tivolija