VREMEPLOV

OBJAVLJENO U GLASU ISTRE U STUDENOM 1991. GODINE Brod "Slavija" stigla u Pulu s Dubrovčanima. Ostavili grušku luku u plamenu

| Autor: Jasna ORLIĆ

Uz udare juga od 9 bofora tri tisuće ljudi putovali su morem dva dana od Dubrovnika do Pule. Tijekom puta rodile su se dvije bebe, Hrvoje i Marino. Na istom putu srce nije izdržalo Niki Mioču.. Pola sata iza ponoći stari trajekt je pristao u pulsku luku po jakoj kiši. Desetak vozila hitne pomoći prihvatilo je pedesetak ranjenih i bolesnih osoba

 

Više od tri tisuće dubrovačkih prognanika nakon mukotrpne plovidbe stiglo je u Pulu brodom "Slavija" 15. studenog o čemu su novine izvještavale 17. studenog 1991. godine. Među napaćenim putnicima najviše je majki i djece, staraca, bolesnika i ranjenih. Svi su zbrinuti u Puli, Istri, Rijeci i na Lošinju. Na brodu se dva dana živjelo, rađalo i umiralo. Tijekom puta rodile su se dvije bebe, Hrvoje i Marino. Na istom putu srce nije izdržalo Niki Mioču iz Dubrovnika.

Uz udare juga od 9 bofora putovali su morem dva dana od Dubrovnika do Pule. Žene s djecom, starci, ranjenici i bolesnici. Pola sata iza ponoći brod je pristao u pulsku luku. Jaka kiša nije spriječila Puljane da te noći dočekaju napaćene ljude. Desetak vozila hitne pomoći prihvatilo je ranjenike i bolesne. Hospitalizirano je 43 putnika Slavije, uglavnom na kirurgiji, a dvije mame s tek rođenim bebama u pulskom rodilištu. U neopisivom metežu tražila se rodbina, majke i djeca zazivali su se kako se ne bi razdvojili. Novinari su pribilježili izjave ljudi. Mali Robert kaže da je s Lapada. Kuću su mu pogodili, a tata je ostao u Dubrovniku. Priča da su za sobom ostavili grušku luku u plamenu. Neprijatelj je pogodio i cisterne za vodu, pekaru, užas. U Dubrovniku je ostalo još 10 do 14 tisuća majki, djece i starijih ljudi koje što prije treba spasiti. Međutim, posadi broda "Slavija" JNA je preporučila da se ne vraćaju.

Neopisiv strah i neizvjesnost

Među pristiglima je i Dubrovčanka Gordana Brailo, apsolventica psihologije. Pratila je trudnu sestru, malog nećaka i baku. "Prošli je tjedan bilo strašno živjeti u Dubrovniku. To vam je kao u Varšavskom getu o kojemu smo čitali. Ne može se opisati taj strah i neizvjesnost. Više nema hrane ni vode, meso nismo vidjeli mjesec dana, ne možemo kuhati jer se živi u skloništu. Uz veliki rizik odlazimo u vrtove po preostale mandarine ili kupus. Pogođene su čak i sirene pa više ne znamo kada počinje napad a kada završava, izjavila je Gordana Brailo. Ipak najteže joj pada neizvjesnost jer ne zna što je s roditeljima koji žive u Mokošici, s dva muška člana obitelji koja su odvedena u crnogorski zatvor. Zato se želi prvom prilikom vratiti u Dubrovnik.

Brojni autobusi iz Pule odveli su Dubrovčane prema pulskim hotelima, zatim za Rijeku, Rovinj, Poreč, Buje i Labin. Jedno od najtežih putovanja 28 godina starog trajekta nastavilo se do Lošinja gdje ih je izašlo tek 70 nakon što su vidjeli brodove JNA u luci. Putovanje Slavije okončano je u riječkoj luci gdje je uplovio oko 15 sati sa stotinjak preostalih putnika koji su se smjestili kod rodbine i prijatelja. Slavija je ostala u Rijeci, dok je u korčulanskoj luci Liburnija čekala danima na odobrenje agresorske vojske za uplovljavanje u Dubrovnik. Na brodu je bilo devet tegljača s hranom, a znatan se dio namirnica već pokvarilo zbog čekanja. Na putu prema Dubrovniku krenula je i Ilirija s hranom, ali ju je jako jugo zaustavilo kod Dugog otoka.

Još prije dolaska Slavije, 460 prognanika bilo je smješteno u medulinskom hotelu Belvedere. Ljudi iz Vukovara, Borova Naselja, Osijeka, Gospića, Zadra i Dubrovnika u Medulinu su pronašli trenutačni dom. Za 170 djece hotel je dom, škola, vrtić i crkva. U Istri su još od 5. kolovoza, prije su bili na Puntiželi. U studenom 1991. godine u Istri je bilo smješteno ukupno oko 15.000 prognanika, od čega oko 3,5 tisuće njih u Puli.

S velikim su bolom prognanici u Istri i domaćini slušali su vijesti iz opkoljenog Vukovara u kojem se tih dana događao masakr. Vukovar je 18. studenog pao u ruke zločinačke vojske koja je prisilila predstavnike međunarodnog Crvenog križa da napuste bolnicu. Uslijedio je strašan zločin.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter