PIŠE DUŠKA PALIBRK
Ni Filipini više nisu daleko
Stižu nam Filipinci! Da, dobro ste razumjeli, nisu iz Filipane, već s dalekog azijskog otočja. Radit će u turizmu na hrvatskom Jadranu, koji će ove ljetne špice trebati više od 20 tisuća sezonaca. Val prvih turista samo što nije, a strukturne promjene kronično prespore. Pored svih Dana poslova u turizmu, centara za kompetencije u što država ulaže pola milijarde kuna, silnih programa stipendiranja i prekvalifikacija, Vlada ipak podiže kvotu za strane radnike na 15,5 tisuća. Svjesni su situacije.
Uz već udomaćene mlade Slavonce, Varaždince, Moslavce i druge s hrvatskog kontinenta, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, protekle se turističke špice među prodavačima i konobarima u čitavoj Istri, od obale do unutrašnjosti, više nego do sada čuo i srpski govor. Sve pusta mladost, glazba dijalekata i narječja, a svi se razumiju. Važno da je posao odrađen, turisti posluženi, nadajmo se i zadovoljni, sezona okončana s plusom, zarada u džepu.
Svaka nova sezona, međutim, treba novu, svake godine sve veću vojsku sezonaca. Otvaraju se novi luksuzni hoteli, podižu zvjezdice na postojećima, obnavljaju marine, nekontrolirano niču privatni apartmani, kuće s bazenima i čitava naselja. Nakon što smo iscrpili sve zalihe nezaposlene domaće mladosti, potragu za novim konobarima, kuharima, sobaricama i turističkim animatorima širimo na čitavu regiju, naravno u pravcu juga i istoka. Tako se nakon BiH i Srbije, ove godine sve glasnije najavljuju Makedonci i Albanci (Crnogorci valjda imaju dosta svoga posla J), kojima je navodno hrvatska plaća više nego primamljiva.
Nekada se tako govorilo o Rumunjima i Bugarima, da će pohrliti na rad u Hrvatsku, ali su oni produžili dalje na zapad. Upravo kao i naša mladost čim su joj se otvorila vrata Unije, posebno Irske i Njemačke, a nagodinu i Austrije, gdje ne treba radnih dozvola, a dnevnice su dvostruko pa i trostruko više nego doma. Iako su plaće u hrvatskom turizmu zadnjih godina vidno bolje, kao i svi drugi uvjeti rada, teško je nakon desetljeća stagnacije uhvatiti korak s razvijenim svijetom.
Prošlog ljeta novine su pisale o Egipćanima koji rade na dalmatinskim otocima, ove godine dolaze nam Ukrajinci i Filipinci. S Ukrajinom se po tom pitanju potpisuju čak i ugovori na razini vlada, Filipince pak guraju agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Tužno je jedino što se, osim kao radišni, u našim medijima reklamiraju i kao skromni radnici koji će biti zadovoljni i malim primanjima, spremni na prekovremeni rad i prenapučena radnička prenoćišta. A u Hrvatskoj smo tek nedavno, na jedvite jade podigli cijenu rada u turističkoj sezoni, velike kompanije počele su ulagati u pristojan smještaj i tople obroke za personal koji je doputovao izdaleka i ne bi bilo dobro da se vratimo opet na početak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
