Poslije nedjelje, neupitno, dolazi ponedjeljak. Bez obzira hoće li se nacionalna nogometna vrsta iz Moskve vratiti sa zlatnim ili srebrnim kolajnama oko vrata, zavrijedila je veličanstveni doček i pobjednički tretman. Hrvatski nogomet na vrhu je svijeta, ali to ne znači da je tamo i cijela Hrvatska. Hrvatski građani probudit će se u ponedjeljak – kojeg se već proglašava Danom radosti kako bi se euforija produžila do krajnosti – s jednakim životnim problemima, minusima po računima, kreditima, problemima s poslom i s vlastitom svakidašnjom jadikovkom. Od „hrvatskog sna”, kako se opisuje fenomenalan sportski uspjeh u Rusiji, građani ne mogu bolje živjeti.

Profit od nogometnih pobjeda opravdano će izvući reprezentativci i njihovi treneri, nogometni savez, kao i industrije čiji su proizvodi komplementarni navijačkim strastima. Prema prvim podacima, u trgovinama je potrošeno više nego za božićnih blagdana, ugostitelji trljaju ruke, dok mrežne stranice Hrvatske turističke zajednice bilježe rekordne „klikove”. Nema sumnje da će Hrvatska kao pobjednica privući više turista, da je prodaja kockastih dresova u porastu i da je za image zemlje dobro da je podržavaju holivudski glumci i globalni influenceri.

Profit na tuđem radu – jer što je nogomet nego težak posao – izvlače političari kiteći se tuđim perjem, te cijela prateća svita opsjenara koja nas pokušava uvjeriti kako su uspjesi u nogometu, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, upravo ono što će Hrvatsku gurnuti iz gliba močvare u kojoj je godinama usidrena zahvaljujući upravo njima. Prodavači truleži danas pokušavaju na nogometnoj slavi podignuti barjake pod kojima su srušili civilizacijske brane i mostove suradnje među ljudima koji različito razmišljaju, a kako bi se to dokazalo ono što se dokazati ne može.

Hrvatska neće poslije nedjelje živjeti ni bolje, ni lošije nego do sada. Veselit će se pobjedi, možda tugovati zbog poraza, ali ostat će ista – podijeljena, osiromašena nacija čija zapadno balkanska država nikako da zabije golove u stvarnom životu. Vlada će i dalje nuditi loše reforme, sudovi će raditi sporo, dok će zdravstvo i školstvo grcati u problemima. Stvarno treba imati veliku vjeru u naivnost i zaboravnost građana da bi im se, umjesto života, na duže vrijeme u ime realnog života prodavao nogometni „hrvatski san” i prateće priče o nacionalnoj snazi, uspješnosti i učinkovitosti. Činjenica da svi zajedno navijamo za nogometnu vrstu ne znači da smo, kako kažu političari, „zajedno” u političkom životu te da mislimo jednako. Nacija se sastoji od raznovrsnosti i različitosti i posve je suvišno tražiti da „budemo zajedno” kad utakmica završi. Nogometni uspjesi ne mogu biti društveni preokret i injekcija pozitive u hrvatsko društvo koja bi trajala duže od nekoliko dana.

U ponedjeljak ujutro, poslije slavlja, pogledat ćemo stvarnosti oko nas i vidjeti kako se ona nije promijenila bez obzira na boju medalje koja će krasiti kockaste dresove.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961