U neka bolja vremena, tamo je, pričaju nam upućeni, radio, i to prilično dobro, cijeli sijaset različitih trgovina. Zlatarna, nekoliko trgovina s odjećom, obućom, torbama, donjim vešom, gift shop, dućan s modnim dodacima, jedan s koncima i dugmadi, servis i prodaja telefona, videoteka, sportska odjeća… Ako ništa, u Flanatik se išlo na kavu nakon obavljene špeže na tržnici

Odvjetnički uredi na svakom katu. Frizeraj, grafički studio i kafići u suterenu. To je sve na što možete naići u nekad omiljenom trgovačkom centru u Flanatičkoj ulici u Puli. Na trošnoj zelenoj nadstrešnici, na pročelju zgrade, izlizanim slovima ispisano je "Shoping & Bussines centar Flanatik". Sitna pravopisna greška. Unutra pustoš. Na hodnicima ni čovjeka. Zgrada u centru grada, iako izvana lijepo uređena, tek je natruha onoga što je nekad bila. 

Lift još radi

Na samom ulazu u centar, s desne strane, kartonima je i novinskim papirom obložen prazan prostor. S lijeve, pak, kafić koji, čini se, dobro posluje. Jutro je, vrijeme marende. U prizemlju radi samo jedan dućan s cipelama i torbicama. No, kupaca nema. Nema ni žamora, ni gungule. Povremeno, u prolazu, netko baci pogled na ulazna vrata. Ali nitko se ne zadržava. Na samom kraju hodnika zapečaćena su klizna vrata, prostor je devastiran. Unutra se ne može. Narančasti lift odudara od sivilom okovanog prostora. Još uvijek radi.

U neka bolja vremena, tamo je, pričaju nam upućeni, radio, i to prilično dobro, cijeli sijaset različitih trgovina. Zlatarna, nekoliko trgovina s odjećom, obućom, torbama, donjim vešom, gift shop, dućan s modnim dodacima, jedan s koncima i dugmadi, servis i prodaja telefona, videoteka, sportska odjeća… Uređeni izlozi mamili su kupce. Ljudi su se vrzmali po katovima cijeli dan. Ako ništa, u Flanatik se išlo na kavu nakon obavljene špeže na tržnici.

- Samo na prvom katu nekada je bilo deset trgovina, govore nam Marijan i Jolanda Špoljarić, vlasnici grafičkog studija Kiko. Marijan je grafičar po struci, a supružnici su u toj branši, ističu ponosno, oduvijek. U Flanatik centru rade već preko dva desetljeća. Točnije, 25 godina. Jedni su od rijetkih koji su se oduprli masovnom zatvaranju. Olakotna okolnost je što je prostor na prvom katu njihov. Otkupili su ga. Ipak, nekad su prodavali i dječju robu. Sad je taj dio većeg prostora zatvoren. Nije išlo. Nagađaju da se većina dućana zatvorila jer su najmoprimci plaćali veći najam nego što su prodajom zarađivali. Njima posao ide dobro. Ne mogu se požaliti. Izrađuju vizitke, pečate, jelovnike, kalendare, plakate. Iako žive od reklama, nikad se, napominju, nisu reklamirali. Nije bilo potrebe. Imaju stalne kupce i to ih spašava. Dobra riječ putuje usmenom predajom. Kod njih dolaze čak iz Poreča.

- Cijeli dan smo ovdje. Ako treba, dođem iz kreveta, takoreći u pidžami, za jedan pečat. Moraš kupcu izaći ususret. Rokovi su najbitniji, to se mora poštovati. Sad, za Novu Godinu, ima posla preko glave. Radimo tutta forca, cijela obitelj, pojašnjava Marijan. 

Privatni prostori

Jolanda napominje da su tek prije mjesec dana dobili odštetu od požara koji je u centru izbio 1996. godine. Započeo je u podrumu, u videoteci Sars koja je u potpunosti izgorjela. Zbog visoke temperature popucala su stakla na osam prostorija u podrumu. Srećom, požar se nije proširio.

Frizerski salon Morena na drugom katu moderno je uređen, svijetao i prozračan. Odudara od ostatka turobne vizure centra. Kao da je tamo pao s Marsa.

Amela Đeldum sjedi za visokom stolicom. Došla je, kao i obično, na frizuru. Priča da je nekada u Flanatičkoj ulici pila kavu, ali u centru nikada nije ništa kupila. Ipak, priznaje, ova je lokacija odlična. Tu je sve, tržnica, apoteka, kafići.

- Ovo je još dobro! Što je s roza zgradom? Tamo je, koliko se ja sjećam, isto trebao biti trgovački centar. Nikad nije zaživio. Prije je Flanatik imao dušu. Bilo je ljepše i življe, prisjeća se Amela. "Ma, cijeli je grad prazan", dobacuje frizerka Andrea Vazgeč. Nije to bez vraga, govori, krivi su "ovi iz Grada". Dižu cijene u nebesa, ističe. Naravno da se ljudima ne isplati uzimati gradske prostore u najam. Posljedično, sigurna je, nitko ne želi ulagati niti u Flanatik centar, iako su prostori u privatnom vlasništvu.

"Osobama mlađim od 16 godina zabranjen ulaz", piše na velikoj tabeli u suterenu Flanatik centra. Ipak, tamo, za jednim od tri stola za biljar koja su na raspolaganju susrećemo nekolicinu srednjoškolaca. Pitamo ih imaju li neophodnih 16 godina. Sramežljivo odgovaraju da imaju. U prostoru pored, čaj i kavu ispija ostatak tinejdžerske grupice. Tamo se, očigledno, skrivaju za vrijeme marende ili kojeg slobodnog sata. Nitko im ne smeta. Nesmetano nastavljaju ćakule kao da nas nema. (Chiara BILIĆ)