Propusnice dobivaju bez problema, za par minuta preko interneta dobivaju "ausvajs" za točno određenu vožnju * Barem je to sve dobro organizirano. Sve ostalo je tako kako je: posla je malo, opasnost postoji, a raditi se mora. Ne očekujem da se situacija brzo promijeni niti očekujem navalu gostiju po ljeti. (…) Jedina će nam šansa biti domaći turisti, kaže najstariji pulski taksist Milan Đuri

- Mi taksisti smo na prvoj liniji bojišnice s koronom. Vozimo ljude koji su tko zna kako i otkud stigli do Pule, a nemam ih pravo to pitati. Svaka čast medicinarima, ali i mi se svemu izlažemo, a za razliku od njih nismo tako dobro zaštićeni kao oni u sanitetu, kaže nam Žaklina Golubić, vozačica Taxi Cammea u Puli.

U epidemiji koronavirusa mnoga zanimanja dolaze pod pasku javnosti s obzirom na opasnosti kojima su izloženi u svakodnevnom poslu. Ali taksista se, kaže nam Žaklina, malo tko do sada sjetio. A oni pak odrađuju lavovski posao - dok je javni prijevoz suspendiran, sve je ostalo na njima. Pulski prijevoznici uglavnom voze po Puljštini, ali nerijetko potegnu i do državnih granica, da bi preuzeli osobe koje se vraćaju u Pulu iz inozemstva - direktno u karantenu.

- Teško je i stresno raditi u ovim uvjetima, ali ne bojim se. Moram voziti. Štitimo se maskama i rukavicama, osobe koje vozimo ne smiju sjediti naprijed, vozimo do dva putnika, a nakon svake vožnje dezinficiramo vozilo. Dosta vozimo i u bolnicu, to je možda i najteže. Imala sam poziv da vozim čovjeka koji je došao iz Švicarske u Pulu, odvela sam ga gdje je trebalo da bi on otišao u 14-dnevnu izolaciju, a ja nastavila dalje s redovnim poslom i životom. A opet, ne možemo biti u skafanderu kao vozači hitne pomoći, kaže Žaklina Golubić. Dobra je okolnost u njenoj firmi što se upravo radi na ugradnji fizičke barijere između prednjeg dijela kabine i stražnje klupe, a da će uskoro vozači biti i fizički odvojeni od putnika potvrdili su nam i u sjedištu Taxi Cammeo.

- Srećom, za sada nemamo niti jednog oboljelog. Ja radim od prvog dana kako su uvedene posebne mjere, dok je dosta mojih kolega ostalo kod kuće. Zašto? Očito se boje, kaže Golubić. Nedavno je vozila i mladog Slovenca koji se iz Medulina nastojao domoći kuće, ali odvela ga je samo do granice, gdje ga je čekao otac. Taksisti, naime, ne prelaze državne granicu, jer bi onda i oni morali u dvotjednu izolaciju.

Puno je to svakodnevnog stresa, glavu im ne napušta ni vječita dilema koga to voze na zadnjem sjedištu. O tome sve jako dobro zna iskusni pulski taksist Milan Đurić, koji upravo čeka poziv za daleki put.

- Čekam poziv da krenem za Bosiljevo. Naš čovjek iz Pule vraća se kući iz Srbije. Sad su ih skupili na granici, odradili su svoju izolaciju i budi siguran da ih ne bi pustili da su bolesni. Čovjek ima prijevoz do Bosiljeva, jer ostali nastavljaju za Split. Kad se javi, odoh ja za Bosiljevo da ga dovedem u Pulu - on u karantenu na 15 dana, a ja dalje na cestu. Je li me strah? Pa postupamo po uputama Ministarstva zdravstva. Uglavnom vozim ljude koje znam, to su naši ljudi koji su zaglavili u Italiji, Srbiji, tko zna gdje sve ne, nemaju autobusa, nemaju aviona, i oni se ne mogu drugačije vratiti. A moraju se vratiti, jer tko će im tamo u inozemstvu pomoći. Opasno je, ali posla i nema, a živjeti se mora. Kažem: "Sjedi iza, evo ti maska, dezinficiraj ruke i nemoj mi kašljat", priča nam Đurić.

Kaže da se vozači štite strogo slijedeći upute stožera i nadležnih ministarstva. Stranke sjede iza, za svaku sigurnost da im se i maramica, a nerijetko za putnika taksisti imaju i spremnu masku viška. Vozači su zaštićeni dezificijensima, rukavicama, maskom…

Povezane vijesti

• Pula: Karantena za vozače teretnih vozila koji dolaze u Istru
• Sindikat vozača: Odluka o karanteni je neodrživa, vozači su na rubu izdržljivosti
• Odluka o karanteni i izolaciji za vozače teretnih vozila međunarodnog transporta