Nikome se nije povjerio, ali meni nije jasno da nitko nije vidio što mu se događa. Kada sam ga jednom došla posjetiti bio je sav plav, ispričala nam je maloljetna djevojka koja je u u pulskom Domu za odgoj djece i mladeži bila u vrijeme zlostavljanja 14-godišnjeg mladića, o kojem su izvještavali svi hrvatski mediji

Tjerali su ga da jede staklo, silovali s četkicom za zube i metlom, tjerali da pije urin. Trpali su mu u usta krpu, a vezivali ga s drugom. Nikome se nije povjerio, ali meni nije jasno da nitko nije vidio što mu se događa. Kada sam ga jednom došla posjetiti bio je sav plav, ispričala nam je maloljetna djevojka koja je u pulskom Domu za odgoj djece i mladeži bila u vrijeme zlostavljanja 14-godišnjeg mladića o kojem su izvještavali svi hrvatski mediji.

Potresena, sa suzama u očima, ispričala nam je da se zlostavljanje, kako je poslije doznala od prijatelja u domu, događalo danima, pod okriljem noći, ali i po danu, no nitko nije reagirao. Na pitanje zašto se dječak nije nikome obratio za pomoć veli da u domu vlada atmosfera straha i da onaj koji potraži pomoć na kraju od svojih zlostavljača može dobiti samo duple batine.

Ova se djevojka, koja se vratila u krug obitelji, danas pridružila prosvjedu pred domom na kojem se okupilo 20-ak Puljana. S transparentima "Šutnja o nasilju jest nasilje" i "Svi smo mi nečije dijete" poručili su da nasilje rađa nasilje te upozorili javnost na neprihvatljivo stanje u ovom, ali i drugim domovima za djecu.

Prosvjed je pokrenula mlada majka koja je željela ostati anonimna jer, veli, svojim eksponiranjem ne želi skrenuti fokus sa stvarnoga problema, a to je nasilje koje se događa iza zida ove i drugih domova diljem Hrvatske.

Pred dom je jučer stigla i 52-godišnja Puljanka Tatjana Pernar. Ispričala nam je da je u pulski dom ušla kao 11-godišnjakinja polovicom 80-tih radi obiteljskih problema koji su generirali probleme u školi. Iz doma je izašla sa 17 godina, kada se udala. U međuvremenu je iz institucije stalno bježala.

- Ne znam ni sama koliko puta sam pobjegla i koliko me puta policija vraćala. Bježala sam preko garaža, pa na bulevar. Kada sam se vratila završila bih u takozvanoj samici, sobi na tavanu u kojoj su svi prozori bili zabrtvljeni. Jednom su me na pet dana zaboravili, jer je odgajatelj zaboravio zapisati da sam gore. Izdali su nalog da sam ponovo nestala, dok sam ja danima bila gladna i zatočena. Tek me čistačica za vikend oslobodila, ispričala nam je Pernar poručujući roditeljima da ni pod koju cijenu ne odustaju od svoje djece. Ovdje, u domu, kaže, ona mogu postati samo gora.

Na pitanje je li i u njezino doba bilo zlostavljanja priča nam da ovako drastičnih nije. Ili ona za njih nije znala. No tučnjava i maltretiranja uvijek je bilo. Stariji su maltretirali mlađe, dugogodišnji štićenici novake - to je jednostavno bilo tako.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD PONEDJELJKA

Povezane vijesti

• Ulaganje u stambene zajednice za djecu Doma
• Raša: Prijavljeni zbog protupravne naplate duga
• Privedene zbog nametljivog ponašanja i prijetnji