Prema projektu tršćanskog arhitekta Carla Laurencicha, na raskrižju tadašnjih ulica Besenghi i Campomarzio, izgrađena je zakrivljena pista dužine 333 metra, s tribinama za 1.200 gledatelja, svlačionicama, restoranom za posjetitelje i društvenim prostorima za članove biciklističkog kluba

Početkom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća, samo nekoliko godina nakon što je osmišljen prvi bicikl s lančanim pogonom i pneumatskim gumama, na pulskim su se ulicama mogli vidjeti prvi biciklisti. Oduševljeni tim modernim prijevoznim sredstvom, pulski mladići svoju vještinu i brzinu pokazuju vožnjom po pulskim ulicama pa podestat Lodovico Rizzi u ljeto 1899. godine donosi uredbu kojom se pod prijetnjom kazne od 10 forinti zabranjuje vožnja biciklima glavnim gradskim ulicama. Bio je to iznos tjedne prosječne plaće radnika u Arsenalu pa je za vjerovati da su Puležani prihvatili tu uredbu.

Zabrana podestata

Stoga su već sljedeći mjesec od ove uredbe mladi žitelji grada, ljubitelji brzine osnovali Veloce Club Polese, prvenstveno biciklistički klub, ali otvoren i drugim sportskim sekcijama. Već na osnivačkom skupu kluba donesena je odluka da se treba pristupiti gradnji velodroma koji bi pridonio razvoju biciklizma u Puli. Zasigurno su sva ta događanja, pa i zabranu pulskog podestata spremno pratili u tvrtki proizvođača bicikala H.W. Schladitz iz Dresdena koji su u Puli, gradu s 35.000 stanovnika, imali svoje uspješno tržište. Odluku o potrebi gradnje popratili su osnivanjem Odbora za gradnju velodroma u koji su uključili i pulsku tvrtku Bearz koja je baš u to vrijeme privodila kraju izgradnju novog vatrogasnog doma, a u odbor je bio uključen i pulski trgovac Giuseppe Zago, zastupnik prodaje bicikala za Istru i Dalmaciju.

Gradnja velodroma započela je prema već pripremljenom projektu tršćanskog arhitekta Carla Laurencicha, uz cestu koja je vodila prema Šišanu, na raskrižju tadašnjih ulica Besenghi i Campomarzio, na mjestu današnje "žute škole" i igrališta Gimnazije. Projekt je predvidio gradnju zakrivljene piste dužine 333 metra, s tribinama na kojima se moglo smjestiti 1.200 gledatelja, sa svlačionicama, restoranom za posjetitelje i društvenim prostorima za članove kluba. Velodrom je unatoč jakoj buri svečano otvoren 10. listopada 1899. u nazočnosti mnogobrojnih Puležana i nastup gradskog orkestra. Održano je i prvo natjecanje na novoj pisti velodroma, na kojem su mogli sudjelovati samo članovi kluba.

Kada je otvoren, pulski velodrom bio je među najmodernijim biciklističkim trkalištima Monarhije, na kojem su se natjecali biciklisti iz mnogih europskih gradova. Sportske kronike bilježe da su na pulskom velodromu nastupali neki od najboljih biciklista toga vremena kao što su Bertel iz Beča, Lourian i Glarin iz Pariza, Gaspari iz Trsta… Na tim su natjecanjima sudjelovali i tada mladi biciklisti Carlo Galetti iz Milana i Luigi Ganna iz Varesea. Zasigurno su im pulski nastupi bili od koristi jer je Ganna 1909. godine bio pobjednik na prvom Giro d'Italia, jedne od najpoznatijih svjetskih biciklističkih utrka, a Galetti trostruki prvak, od 1910. do 1912. Ipak, Puležani su bili najzadovoljniji kada su pobjeđivali njihovi sugrađani - Guido Sambo, Narciso Bearz, Gregorio Fabretto, Raimondo Cazzola, Giovanni Petronio…

Sportska fešta

Tko zna što je krenulo po zlu jer već nakon nepune dvije godine od otvaranja vlasnici velodroma skidaju daske kojima se postizala zakrivljenost piste. Je li razlog bilo to što nedjeljna biciklistička natjecanja nisu donosila očekivanu dobit i što su od nekih drugih događanja mogli imati veću korist? Možda zanimanje Puležana za neke druge sportove ili pak nešto treće? Ostaje tek zabilježeno da vlasnici velodroma, osim biciklističkih utrka, počinju na tom prostoru organizirati i druga događanja.

Pulske su novine danima prije najavljivale veliku sportsku feštu koja je na velodromu trebala biti održana 16. lipnja 1901. Naime, organizatori su za to nedjeljno poslijepodne najavljivali održavanje konjskih utrka u Puli nakon punih 1.400 godina, a pozivali su se na odredbe iz pulskog Statuta koji spominje održavanje konjskih utrka u Puli još u antičkim vremenima. Organizator je pobjedniku utrke koji je trebao najbrže odjahati četiri kruga, odnosno 1.500 metara namijenio nagradu od 40 kruna, a to je bio iznos za koji se moglo kupiti čak 100 litara dobrog vina.

Osim zabave uz glazbu i ples, organizirali su i za nešto mlađe generacije poznatu igru albero della cucagna, penjanje uz stup premazan mašću, na čijem je vrhu visjela nagrada za najuspješnijeg penjača. Posjetitelji su se mogli natjecati i u utrci s vrećama, a fešta je završila s ballo campestre, narodnim plesovima.

Posljednje od većih događanja i biciklističkih natjecanja na velodromu održano je u listopadu 1901. kada su osim biciklističkih bile najavljene i prve automobilske utrke. Izazvalo je to veliko zanimanje Puležana koji su s nestrpljenjem očekivali dolazak automobila. Nakon što je organizator posjetiteljima objasnio razloge zašto najavljeni automobili nisu stigli do Pule, razočarani i ogorčeni gledatelji tražili su povrat novca od ulaznica. Za pretpostaviti je da nije bilo razumijevanja za propuste vlasnika velodroma jer već sredinom 1902. godine pulske novine najavljuju događanja i gostovanja cirkuskih grupa na području već bivšeg velodroma.

Jedno od zanimljivijih događanja bio je i nastup aeronautičara i akrobata Antonija Oblaka, učenika čuvenog Giuseppea Merighija koji je baš na tom mjestu desetak godina ranije okončao svoju uspješnu karijeru nakon što je svojim novim balonom završio u valovima pulskog zaljeva. Možda je to i bio razlog da je njegov učenik baš s toga mjesta prvi put želio poletjeti svojim novim balonom "Trieste". Nakon 102 nastupa po svim većim europskim gradovima, Oblak je u pulskom tisku dan prije najavio svoj let u Puli, a usput se zahvalio i svojim sponzorima, posebice pulskoj tvrtki Maraspin, za pomoć pri organizaciji njegova nastupa.

Trapez u balonu

U nedjeljno poslijepodne sredinom ožujka 1903., nakon što se napunjen toplim zrakom uzdigao od tla, balon se zaustavio na visini od stotinjak metara pa su gledatelji mogli uživati u Oblakovim vratolomijama na visećem trapezu. Nakon petnaestak minuta leta iznad velodroma, balon se počeo udaljavati prema istoku, a oduševljeni gledatelji još su dugo mahali hrabrom akrobatu, sve dok se balon nošen vjetrom nije spustio na neku od livada oko Valdebeka.

Bio je to i posljednji veći događaj održan na ovom prostoru jer će već nekoliko godina potom pulski arhitekt Rudolpho Borri, nakon uspješno završene izgradnje ženskog liceja, Puležanima poznatije kao zgrade Pedagoške akademije, dobiti zadatak da projektira najznačajniju secesijsku građevinu u Puli, današnji Dom zdravlja, izgrađen upravo na jugozapadnom dijelu bivšeg velodroma.

Smrt usamljenog pulskog šampiona

Sredinom ožujka 1958. na dojavu susjeda koji ga danima nisu vidjeli da izlazi iz svoje kuće na početku ulice koja vodi k Premanturi, pronađeno je beživotno tijelo Guida Samba, prvog pulskog sportskoj junaka i biciklističkog šampiona. Guido Sambo rodio se 1883. godine u uglednoj pulskoj obitelji nakladnika i izdavača knjiga. Jedini od svoje mnogobrojne obitelji nije u poslijeratnom egzodusu napustio rodni grad. Posljednje desetljeće života, kao vječiti neženja, živio je sam s uspomenama na svoje mnogobrojne pobjede i utrke na pulskom velodromu.

STATUT GRADA PULE IZ 15. STOLJEĆA: "Da se takve slavne i starinske navade ne bi iskvarile, nego što više, obdržavale"

Organizatori velike sportske fešte na velodromu u lipnju 1901. bili su tek djelomice u pravu kada su objavili da se konjske utrke u Puli organiziraju prvi put nakon punih 1.400 godina. Naime, zapis iz Statuta grada govori da su se konjske utrke u Puli održavale i u 15. stoljeću.

Iz pulskog Statuta 24. lipnja 1428. godine: "Na blagdan Svetoga Ivana Krstitelja neka se priredi natjecanje. Budući da valja usrdno bdjeti neka se njeguje pronošenje slave dičnih odlika državnih, poglavito pak onih starinskih, kad se već dosegla tako silna starina ovoga pradavnoga rodnog grada, a i zato da se takve slavne i starinske navade ne bi iskvarile, nego što više, obdržavale, neka u tu svrhu ide ovaj prijedlog: ubuduće ima se svake godine na blagdan Svetoga Ivana Krstitelja, kako je i običaj, raspisati nagrada za konjske trke u iznosu i u vrijednosti od dvadeset pet dukata u zlatu te i više i manje, prema Vladinoj slobodnoj odluci…"

Ova se odredba pozivala na tradiciju održavanja utrka u Puli još u antičko doba, a nazivale su se Palio, prema latinskoj riječi pallium koja označava zastavu namijenjenu pobjedniku utrke. Natjecali su se predstavnici pulskih kontrada, područja grada podijeljenih prema pripadnosti gradskim vratima. Trka je, prolazeći uz podnožje amfiteatra, započinjala i završavala kod vrata sv. Ivana (Porta S. Giovanni al Cristo), gdje je danas Gradska knjižnica.

Za pretpostaviti je da se utrke nisu održavale prema željama građana Pule jer nakon samo sedam godina Statut grada dobiva novu odredbu: Na dan 23. lipnja1435. pod naslovom "Broj konja koji se utrkuju na blagdan Svetoga Ivana Krstitelja" navodi se: "Budući da se na blagdan Svetoga Ivana Krstitelja koji će uskoro biti neće moći u potpunosti ostvariti nakana ove zajednice, zbog pomanjkanja dvaju, i ne većeg broja konja koji su se na konjaničkome natjecanju takmili u trku, a i zato da bi starinski sajamski običaj o rečenoj svetkovini na čast ovoj zajednici proširio (…), izglasano je i potvrđeno ovo: u nadmetanju konjima neka se od sada nikako ne smije i ne može utrkivati manje nego četiri konja koji uz to imaju pripadati četirima osobama i gospodarima".

Nije poznato kada je održan posljednji Palio, ali Puležani s nešto boljim pamćenjem sjećaju se da su u svojem gradu krajem osamdesetih godina mogli posljednji put nazočiti konjskim igrama. Zahvaljujući sinergiji tadašnjih političara, gospodarstvenika i znanstvenika, a povodom završetka tzv. revitalizacije pulskog amfiteatra, Arenom je u cjelovečernjom programu prodefiliralo na desetke konja plemenitih pasmina.

U toskanskom gradu Sienni još uvijek se, kao nastavak srednjovjekovne tradicije, održavaju utrke Palio gdje se natječe deset konja i jahača bez sedla. Posljednja utrka održana je 20. listopada 2018. u spomen na završetak Prvog svjetskog rata. (Anton PERCAN)

Povezane vijesti

• POLJACI, ČESI I SLOVACI NA TRŽNICI Foto-aparati i tranzistori na Verudi za dve črljene
• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• Dva stoljeća od izuma bicikla, stroja za hodanje: Da nisu drugi, BIČIKLETU BI IZUMILI ISTRIJANI