ilustracija
Sve je manja potreba za radnim mjestima gdje je udio fizičkog rada značajan. Trendovi razvoja tehnologije i društva u cjelini idu ka tome da će biti potrebno više ili visoko obrazovanje, a ne fizička snaga. Gdje će raditi manje stručni? Biti zaposlen većini muškaraca je dokaz posjedovanja radnih sposobnosti i potencijala, za njih je to smisao življenja. Posljedica zaostajanja muškaraca može biti agresija, huliganstvo i jačanje desnih pokreta
Sumrak muške dominacije u ljudskoj populaciji nezadrživo se širi planetom. Suton se počeo spuštati na Zapadu i širi se prema Istoku i pitanje je ne tako daleke budućnosti kad će nastupiti "pomrčina" za muškarce, tj. kraj muške dominacije u svijetu. To se je trebalo dogoditi znatno ranije kako bi se ispravila milenijska nepravda prema ljudskim bićima ženskog spola. Uzimajući u obzir socioekonomska kretanja u ljudskoj populaciji tijekom posljednjih nekoliko decenija prilična je vjerojatnost da se završetkom muške dominacije neće uspostaviti stvarna ravnopravnost spolova – muškarci sve više zaostaju pa se u vremenima koja dolaze može predvidjeti određena supremacija žena u društvu – neka vrsta novog matrijarhata.
Zaostajanje muškaraca u odnosu za žene već je zamijećeno u Americi i zemljama Zapada.
Traži se znanje, a ne snaga
Esej objavljen u "The Economist" u svibnju 2015. godine pod naslovom "Muškarci dezorijentirani" (Men adrift) obrađuje aktualnu temu o zaostajanju muškaraca u gospodarstvu, obrazovanju i društvu općenito. Među razlozima za takvu situaciju navodi se smanjena potražnja za fizičkim radom i inertnost muškaraca u prilagodbama novom dobu dijelom zbog njihove povijesne dominacije u društvu. Muške predodžbe o suvremenom svijetu i njihovom mjestu u njemu oblikovane su prema zastarjelim stavovima o povlaštenom statusu muškaraca na radnom mjestu, u obitelji i društvenoj zajednici. Pri tome muškarci gube iz vida da sada žive u svijetu gdje takva vrijednosna mjerila više ne vrijede. U gotovo svim društvenim zajednicama mnogo muškaraca uživa neopravdane privilegije samo zato što su muškarci. Ipak, u posljednjih 50 godina učinjeno je dosta da se ova nepravda ispravi. Međutim, kako stvari sada stoje i uzimajući u obzir trendove u suvremenom svijetu, postaje vidljivo da jezičac na "vagi ravnopravnosti" pokazuje napredovanje žena, ali i zaostajanje muškaraca.
Zaostajanje muškaraca u odnosu na žene jeste problem za muškarce, ali istovremeno i za žene kao i za društvo u cjelini. Muškarci još uvijek u velikoj većini obavljaju fizički naporne i opasne poslove (rudari, građevinski radnici, vojnici, policajci, vatrogasci, itd.), poslove vezane za terenski rad (naftne platforme) i sl. Iako ovi poslovi mogu biti dobro plaćeni (rad na naftnim platformama) ipak su u prednosti radna mjesta u čistom i sigurnom okolišu. U 21. stoljeću bolje plaćeni poslovi su oni gdje se traži "mozganje", tj. posjedovanje znanja koja se mogu steći samo na visokim školama i fakultetima. Upravo u tom segmentu muškarci sve više zaostaju za ženama. Prema podacima OECD-a dječaci-adolescenti imaju 50 posto veće izglede za neuspjeh u školi od svojih vršnjakinja. Samo 42 posto studenata dobije diplomu visoke škole ili fakulteta.
Obrazovanje
Provedena socioekonomska istraživanja tijekom posljednjih nekoliko decenija jasno pokazuju rastući trend zaostajanja muškaraca glede obrazovanja i stjecanja visoke razine stručnosti neophodne za zapošljavanje u 21. stoljeću. Sve je više zvaničnih statističkih podataka o zaostajanju mladića u usporedbi sa djevojkama mjereno uspjehom u školovanju.
U Americi je evidentiran podatak da je u dekadi 1999.-2009. fakultetsko obrazovanje završilo dva milijuna žena više nego muškaraca. Isti izvor (NBC News) navodi da 2013. godine muškarci čine jedva 40 posto od ukupne studentske populacije što potvrđuje da se trend zaostajanja muškaraca glede visokog obrazovanja nastavlja. U posljednjem izvješću OECD-a o rezultatima testiranja učenika srednjih škola u 64 zemlje svijeta (PISA studija) provedenom 2012. godine i objavljenom u ožujku 2015. godine vidljiv je rastući jaz između učenika i učenica u rezultatima postignutim na testu. Djevojke sve više nadilaze dečke u gotovo svim područjima testiranih znanjâ, one se duže zadržavaju u procesu školovanja i u većem broju odlaze na sveučilište. Dečki još drže prvenstvo u matematici i informatici, ali se i tu razlika sve više smanjuje. U hvaljenom školskom sustavu Finske također je zamijećeno zaostajanje učenika u odnosu na učenice
Češće markiraju
Jedan od razloga zaostajanja muškaraca u obrazovanju je značajno veći broj sati izostanka sa nastave muškaraca nego žena. Podaci koji slijede odnose se na Hrvatsku. Jedno istraživanje iz 1980. godine o izostancima u srednjoj školi pokazalo je da "među spolovima ne postoji razlika u ukupnom broju izostanaka". Istraživanje s istom temom provedeno 1999. godine izvještava o razlici između spolova pri čemu "djevojke manje izostaju od mladića". Ovaj podatak pokazuje ubrzan trend većeg izbjegavanja nastave od strane učenika u odnosu na svoje vršnjakinje.
Zvanična statistika potvrđuje nastavak ove tendencije povećanja razlike u izostancima s nastave između učenika i učenica. Podatci Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa glede broja izostanaka koji se objavljuju svake godine pokazuju da je omjer broja neopravdanih izostanaka između dečki i cura 70 prema 30 posto što znači da učenici dvostruko češće markiraju s nastave.
Kako je izostajanje sa nastave izravno povezano sa lošijim uspjehom u školi može se zaključiti da broj slabije obrazovanih dječaka ima konstantnu tendenciju povećanja u odnosu na njihove vršnjakinje. To se kasnije ogleda u statističkim podacima o uspješnosti studenata. Studentice nadmašuju svoje vršnjake glede uspješnosti studiranja. One u većem broju završavaju fakultete i visoke škole i u prosjeku imaju bolje ocjene od svojih vršnjaka.
Trend zaostajanja muškaraca glede razine obrazovanja može se pratiti iz statičkih podataka Državnog zavoda za statistiku o popisima stanovništva od 1961. do 2011. godine. Prije 50 godina muškarci su činili čak 75 posto visokoobrazovanih građana. Tijekom godina žene su sve više napredovale u visokoškolskom obrazovanju tako da je u popisu stanovništva obavljenom 2001. godine udio žena iznosio 11,2 posto, a muškaraca 12,8 posto. U vrijeme popisa 2011. udio visokoobrazovanih žena u ukupnoj populaciji prvi put je veći od udjela muškaraca – 16,7 posto naspram 16 posto. Budući da se radi o stabilnom uzlaznom trendu realno je očekivati da će žene u idućim desetljećima svoju prednost znatno povećati.
Godine 1960. muškarci su činili 70 posto liječničkog kadra, a 2012. godine liječnika je bilo 39 posto. Danas je taj odnos još nepovoljniji za liječnike. U akademskoj godini 2012./2013. od ukupnog broja upisanih studenata na veleučilištima udio studentica iznosio je 56 posto, a studenata 44 posto. Na fakultetima omjer je još nepovoljniji za studente: studentice 60 posto, studenti 40 posto. Na petoj godini studija taj omjer iznosi 71 posto studentice, 29 posto studenti.
Ovi podatci predočavaju da tijekom studija studenti pokazuju sve slabiji uspjeh u odnosu na svoje vršnjakinje. U konačnici značajno manji broj studenata (30%) završava studij u usporedbi sa studenticama (70%). Ovaj trend progresivnog zaostajanja muškaraca tijekom školovanja nastavlja se do danas. Da stvar bude gora još nema naznaka da će ovaj negativni trend biti zaustavljen - nadležno ministarstvo i druge društvene institucije ne poduzimaju nikakve mjere za rješavanje ovog gorućeg problema. Zašto "gorući"? Zato što je u postindustrijskom, informatičkom društvu sve manja potreba za radnim mjestima gdje je udio fizičkog rada značajan – robotizacija i automatizacija industrije i drugih djelatnosti ubrzano ukidaju radna mjesta s udjelom fizičkog rada. Gdje će onda nedovoljno obrazovani muškarci raditi? Za sada još uvijek postoje radna mjesta gdje se traži fizička snaga i spretnost (transport, graditeljstvo, vojska, policija, vatrogasci, rudari, itd.). Trendovi razvoja tehnologije i društva u cjelini idu ka tome da sve više poslova obavljaju strojevi u različitim formama i veličinama za čije upravljanje će biti potrebno više ili visoko obrazovanje, a ne fizička snaga.
Porast nezaposlenosti
Zaostajanje muškaraca glede obrazovanja dovest će do porasta stope nezaposlenosti za muškarce koji, za razliku od nezaposlenih žena, nemaju "rezervnu" okupiranost kućnim poslovima. Oni će imati puno slobodnog vremena, a malo novca. Posao muškarcu ne znači samo zarađivanje za život nego puno više od toga – ići svaki dan na posao za muškarca je dokaz samoostvarenja i vlastite vrijednosti što su ključne komponente samopouzdanja i samopoštovanja. Biti zaposlen većini muškaraca je to dokaz posjedovanja radnih sposobnosti i potencijala, za njih je to smisao življenja.
Većina muškaraca posao stavlja na prioritetno mjesto u svom životu, nerijetko i ispred obitelji. Iz tog razloga nezaposlenost u muškaraca, pored egzistencijalne ugroženosti, izaziva psihološki stres odnosno psihotraumu u vidu razvoja kompleksa manje vrijednosti (u odnosu na one zaposlene), povećanja nezadovoljstva svojim životom, kroničnog neraspoloženja sve do stupnja depresije uz povećanu iritabilnost koja vodi ka nasilnim postupcima. Mnogi nezaposleni muškarci će postati socijalni slučajevi, a neki će pokušati doći do novca "prečacem" – različitim kriminalnim radnjama.
U sadašnjem trenutku ova nepovoljna prognoza za muškarce se ne vidi ili ne želi vidjeti, ali bumerang nebrige o sve lošijem položaju muškaraca u društvu, pogotovo onih mladih, će se relativno brzo javiti u vidu izlazaka na ulice sa zahtjevom da im se osigura radno mjesto i omogući egzistencija. Treba imati na umu da su agresivnost i nasilno ponašanje prirođeni muškom spolu pa valja očekivati društvene nemire, sukobe s policijom praćene namjernim demoliranjem trgovina, oštećenjima vozila itd. Nasuprot tome žene svoje proteste iskazuju na miran, nenasilan način.
Frustrirani, nezadovoljni i ljutiti nezaposleni muškarci stvarat će probleme i u svojim obiteljima pa će se time povećati broj osoba koje trpe posljedice zaostajanja muškaraca u školskom, ali i općem obrazovanju (kultura, razne forme umjetnosti). Ako odete na predstavu u kazalište, na koncert ozbiljne glazbe ili operu, na izložbu slika ili skulptura, na predstavljanje nove knjige i na druge kulturne manifestacije te obratite pažnju na publiku vidjet ćete da je u pravilu znatno veći broj žena nego muškaraca. Ako malo pažljivije promotrite ponašanje prisutnih muškaraca uočit ćete da mnogi od njih nisu došli jer ih zanima ono što se tamo događa neko kao pratnja svoje partnerice.
Trend zaostajanje muškaraca glede radnih mjesta za koje se traži viša ili visoka stručna sprema jasno pokazuju zvanični statistički podaci. Nesporna je činjenica da u određenim djelatnostima već sada dominiraju žene: predškolske ustanove, osnovne škole, a sve više i srednje škole idu u pravcu feminizacije nastavnog osoblja. Trend povećanja broja žena u nastavnom osoblju zahvatio je više i visoko školstvo pa se općenito može reći da će edukacijska profesija uskoro biti u cijelosti feminizirana.
Žene već sada prevladavaju na radnim mjestima na kojima su ranije isključivo ili većinom radili muškarci. Za primjer možemo uzeti javne medije. Posljednjih nekoliko decenija žene nezaustavljivo osvajaju javne medije. Trend povećanja broja žena koje pišu članke za tiskane medije već sad je vidljiv. Na televiziji je sve više reporterki, a moj je dojam da su žene već pretekle muškarce na mjestima voditelja različitih emisija. Čini se da su muškarci još u većini na rukovodećim mjestima (direktori, urednici) ali je samo pitanje, ne tako dugog, vremena kad će žene zauzeti i te pozicije.
Kako se, s pravom, "topi" zaleđena dominacija muškaraca u oblikovanju svijeta i odnosa u društvu tako "plimni val" žena nezadrživo osvaja do sada neprikosnovena muška područja djelovanja. Tako je, primjerice, sve do nedavno bilo nezamislivo da nogometne i ostale sportske događaje, koje su komentirali isključivo muškarci, sada sve češće komentiraju žene.
Trend preuzimanja menadžerskih mjesta koje su ranije popunjavali muškarci vidljiv je i u institucijama kulture: muzeji, umjetničke galerije, knjižnice itd. Prema informacijama iz javnih medija većinu muzeja i galerija sada vode žene, kustosice. U kazalištima još uvijek prevladavaju muškarci kao intendanti ili ravnatelji, ali se posljednjih godina vidi uzlazni trend žena.
Turizam je također jedna od djelatnosti gdje su donedavno dominirali muškarci kao voditelji turističkih ureda i agencija dok su žene obavljale uredske poslove i izravno komunicirale sa strankama. Promjene su nastupile i u ovom segmentu gospodarstva: žene su sve češće na rukovodećim mjestima, a uz to one i dalje čine većinu zaposlenih u uredima i agencijama. Na taj način turizam postaje sve više "ženska djelatnost". Ovaj trend potvrđuju i zvanični podaci sa web stranica turističkih zajednica. Od nasumice izabranih ureda Turističkih zajednica u tri županije (Istarska, Šibensko-kninska i Bjelovarsko-bilogorska) i 17 gradova uz obalu te gradove Zagreb, Osijek i Slavonski Brod u unutrašnjosti, podaci sa njihovih web stranica pokazuju da od 20 ureda TZ direktora je 6, a direktorica 14.
Politika
Žene nezadrživo osvajaju tradicionalno muški bastion – političku arenu – u kojoj sve češće izlaze kao pobjednice. Već letimičan pregled političkih pozicija u pojedinim državama svijeta pokazuje ubrzanje uzlaznog trenda preuzimanja značajnih pozicija u političkom establišmentu od strane žena. Od 1991. godine do konce 2015. godine (14 godina) 65 žena bilo je izabrano za premijerke, a od 1960. do 1990. godine (30 godina) bilo je svega 15 premijerki. Sličan je trend povećanja broja predsjednica država: do 1990. godine za predsjednicu države izabrano je 18 žena, a od 1990. do 2015. broj predsjednica država popeo se na 60.(Wikipedia).
Predočene brojke jasno pokazuju ubrzano povećanje broja žena na vodećim političkim položajima u svojim državama. Njemačka kancelarka Angela Merkel je sve do nedavno smatrana najmoćnijom političarkom svijeta. Na čelu Europske komisije Ursula von der Leyen zamijenit će Jean-Clode Junckera. Menadžera Centralne europske banke Maria Draghija naslijedila je Christine Legarde.
Osobno smatram da je povećano učešće žena u političkom životu i njihov izbor na važne funkcije u državnoj hijerarhiji dobra stvar ne samo zbog uspostavljanja rodne ravnopravnosti nego i zato što žene u političku arenu unose nove načine djelovanja i rješavanja sporova u skladu sa ponašanjima prirođenim ženskom spolu – žene su znatno sklonije suradnji i miroljubivosti, a rijetko nastupaju s pozicije moći i sile poput, primjerice, britanske premijerke Margaret Thacher ("željezna lady") u ratu za Falklandsko otočje.
Zaostajanje muškaraca može dovesti do pojave začaranog kruga. Ako dječaci imaju manju vjerojatnost da će završiti srednju školu ili fakultet smanjuje se i vjerojatnost da će se kao odrasli muškarci zaposliti, oženiti i biti stabilan muški uzor za vlastitu djecu. Bit će ugroženo formiranje obitelji kao i njeno zadovoljavajuće socijalno funkcioniranje. Ako je obitelj disfunkcionalna onda je za očekivati i poremećeno funkcioniranje društvene zajednice.
Manje muških poslova
Nepovoljna perspektiva za muškarce je i promjena trenda vrste radnih vještina i zanimanja koja se traže na tržištu rada. U gospodarstvu se zamjećuje pomak od industrijske proizvodnje ka servisnim i uslužnim djelatnostima. Tako se očekuje veća potražnja za poslove u pripremi hrane, uslužnim poslovima u hotelijerstvu (pranje, čišćenje) i turizmu općenito. Sve je veća potreba i za tzv. pomažućim profesijama (zdravstvo, domovi za stare i nemoćne i sl.) za koje su žene prirodno predisponirane. Na to se nadovezuje i ukorijenjeni rodni stereotip da su to "ženski poslovi". Iako ne postoji psihofizički razlog zbog kojeg muškarci ne bi mogli obavljati "ženske poslove" mali broj njih prihvaća takva radna mjesta.
Statistički podaci o zaposlenim muškarcima pokazuju konstantan silazni trend. Tako, primjerice, zaposlenost muškaraca u Americi iznosila je 97 posto sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća da bi pala na 84 posto u 2010. godini s daljom tendencijom opadanja zaposlenosti. U Velikoj Britaniji zaposlenost muškaraca u dobi od 16-64 godine iznosila je 92 posto u 1971. godini, a 76 posto u 2013. godini.
Poslovi koji su zahtijevali veću fizičku snagu i spretnost više se neće nuditi pa muškarci moraju više "bildati" svoje mozgove nego mišiće ako žele biti zaposleni. Bez povećanja stupnja obrazovanja muškarci će u narednom periodu neizbježno zarađivati manje od žena, jer će obavljati manje vrijedne poslove, a ne zbog rodne diskriminacije.
Huliganstvo i porast nasilja
Huliganstvom se označava neprimjereno i destruktivno ponašanje pojedinaca ili skupine ljudi. U medijima se koristi inačica "huligani" koja ukazuje da se ovaj termin odnosi isključivo na muškarce, što je točno. Provedene sociološke analize pokazuju da većinu huligana čine mlađi muškarci nižeg stupnja obrazovanja i skromnijih materijalnih mogućnosti.
Muškarci su oduvijek znatno više nasilni u odnosu na žene. U Americi oni počine 90 posto ubojstava, ali ne štede ni sebe. Imaju četiri puta veću vjerojatnost da će počiniti samoubojstvo u odnosu na žene. Nasilje u obitelji uglavnom je djelo muškaraca. Nazaposlen i time frustriran muškarac još više je sklon svoje nezadovoljstvo iskaljivati na članovima obitelji.
I do sada su kriminalna djela činili gotovo isključivo muškarci. U Americi oni čine 93 posto zatvorske populacije. Kriminalna prošlost u značajnoj mjeri smanjuje mogućnost zaposlenja što dodatno povećava stopu nezaposlenosti muškaraca. Poslodavci ne žele imati "kriminalce" među svojim zaposlenicima. Da bi preživjeli ovi muškarci ponovo se okreću kriminalu pa se tako zatvara krug: kriminal-nezaposlenost-kriminal odnosno nezaposlenost-kriminal-nezaposlenost.
Manjkavo obrazovanje i nezaposlenost čine muškarce, pogotovo one mlađe, pogodnom populacijom za prihvaćanje ekstremnih ideja: političkih (desnih ili lijevih), religioznih (fundamentalizam, radikalizam). Na parlamentarnim izborima posljednjih godina oni u znatnoj većini podržavaju stranke krajnje desnice pa se uzlazni trend desnih političkih stranaka može pratiti u pojedinim europskim državama (Madžarska, Grčka, Francuska, Njemačka).
Podložni manipulaciji
Slabije obrazovanim muškarcima odgovara način na koji funkcioniraju desne stranke (pojednostavljeno definirani ciljevi i poluvojna disciplina) i njihovi programi s naglašenom vladavinom "čvrste ruke" i jasno označenim "neprijateljima". Populistički političari ističu zahtjev za jakom, brzom i jednostavnom akcijom koja zamjenjuje oprezna razmatranja i posljedično dugotrajne pregovore, uobičajene karakteristike liberalne demokracije. Stoga njihovi nastupi i programi pogoduju manje obrazovanim muškarcima jer nisu navikli da političku problematiku razmatraju intelektualno (pregovorima), radije se opredjeljuju za crno-bijeli pristup - ili mi ili oni.
Populistički stav glede vođenja politike nalazi veliki broj pristalica među slabije obrazovanim muškarcima kojima odgovara utopistička vizija "jednakosti svih" u smislu obećavane pravične raspodjele nacionalnih bogatstava na čitav narod, a ne samo na političku i gospodarsku elitu. Ta zagovarana "jednakost svih" od strane populističkih političara nakon osvajanja vlasti uglavnom prerasta u društveni sistem u kojem su neki (politička elita) "jednakiji" od drugih. Povijest je puna takvih "narodnih revolucija" pokrenutih sa sloganom o "jednakosti svih" koje su završile u potpuno suprotnom smjeru – diktaturi povlaštene manjine ili pojedinca.