Beskrajnim javnim komentarima poslovne propasti pulskog Uljanika priključili su se i aktivisti Udruge poreznih obveznika Lipa koji su izabrali trenutak odabira strateškog partnera kako bi poručili da se ne slažu s dodatnim državnim davanjima za brodogradnju. U danu kada je radnicima brodogradilišta u Puli i Rijeci poslana nova nada za spas i nastavak radnog života, teoretičari iz Lipe nisu štedjeli vremena da u javnost plasiraju statistike kojima, zapravo, ponižavaju cijelu jednu gospodarsku granu, a ne samo nekoliko tisuća radnika Uljanika i 3. maja te njihovih kooperanata.

U stilu javnih, doduše nepozvanih i nepriznatih računovođa, porezni obveznici iz Lipe protive se spasu brodogradnje na sjevernom Jadranu – koje će možda koštati još tri milijarde kune proračunskog novca – te tvrde da bi se istim sredstvima mogla kupiti eskadrila borbenih zrakoplova, izgraditi dva Pelješka mosta ili dvjesto škola. Usporedba troškova zvuči bombastično, ali je besmislena. Hrvatskoj ne trebaju još dva „Pelješka mosta” - a investicije u autoceste, nakon svih ovih godina, još uvijek stvaraju gubitke. Teško da joj treba i dvjesta novih škola i vrtića – demografski podaci pokazuju da nas je sve manje. Borbeni zrakoplovi veliki su luksuz vojnog lobija, a ne nasušna nacionalna potreba.

Statistika je, napokon, univerzalna laž i nije neobično da se koristi u prosvjednim notama udruga građana, poreznih obveznika, ljubitelja ptica pjevica ili političkih aktivista svih svjetonazora. Ipak, zašto ekonomski mudraci koji prevrću svaku lipu poreznih obveznika ne izračunaju koliko bi doista koštalo gašenje Uljanika? Koliki bi bili svi dugovi za likvidaciju te kompanije, za zbrinjavanje radnika i uklanjanje postrojenja s pomorskog dobra? Koliko bi pao BDP u godinama koji dolaze i kako bi to država podnijela?

Napokon, ako je država platila sve dugove svih brodogradilišta koja su sanirana od 1991. godine do danas, zašto bi Uljanik bio iznimka? Trideset milijardi kuna za Brodosplit, Lenac, Brodotrogir i druga brodogradilišta nisu izazvala toliko bijesa koliko spašavanje Uljanika, iako su se neka od njih pokazala kao pravo trpanje javnog novca u rupu bez dna. Možda je Uljanik zanimljiva meta zato jer je najdulje preživio po pravilima koja vrijede u gospodarskom životu ili zato što mu je sjedište u jednoj od dvije najuspješnije hrvatske regije?

Mudrovanje iz Lipe, jasno, ne košta ni lipe one koji se njima bave uz „veličanstveno” objašnjenje kako se govori u ime poreznih obveznika. Zanemarimo li pritom da su i uljanikovci i svi drugi koji podržavaju spas brodogradilišta također porezni obveznici, valja reći kako bi bilo korisnije da se govori u ime zdravog razuma. A racionalan je jedino spas Uljanika.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast