POLA CITTA PUTTANA

MIRJANA RADULOVIĆ, dobitnica HND-ove nagrade za radio dramu na temu propalog pulskog brodogradilišta: Uljanik je aktivno sudjelovao u razvoju grada, imao je veliki društveni značaj. Sada je jasno da bi mogao nestati, a mi NEMAMO PLAN ŠTO DALJE

Trgovci se sele izvan grada, u trgovačke centre, s njima i ljudi. Ostao nam je turizam, ali on neće razvijati urbano tkivo grada, niti to igdje čini. Danas je to, u ovoj zdravstvenoj krizi, nadam se i svima jasno

| Autor: Zoran ANGELESKI
Nagrađena radio drama Mirjane Radulović bavi se Uljanikom (Snimili Milivoj Mijošek i Duško Marušić)

Nagrađena radio drama Mirjane Radulović bavi se Uljanikom (Snimili Milivoj Mijošek i Duško Marušić)


Mrtav Uljanik = mrtva Pula, glasio je jedan od najkonciznijih transparenata tijekom štrajka radnika Uljanika i njihovih masovnih prosvjeda središtem Pule prije nešto više od dvije godine. Fotografija radnika okupljenih pod tim transparentom vizualno prati na internetskoj stranici Radio Rojca dokumentarnu radio dramu autorice Mirjane Radulović zvučnog i kritičkog naziva "Pola citta puttana".

Puljanki, kolegici Mirjani Radulović minulog je tjedna upravo za tu emisiju dodijeljena u Zagrebu renomirana nagrada Hrvatskog novinarskog društva "Marija Jurić Zagorka" za radijsko novinarstvo. Njena radio drama priča je o Uljaniku, brodogradilištu koje je stvorilo modernu Pulu, a koje pred očima svojih građana nestaje nakon što je preživjelo stoljeće i pol. Emitirana je na Radio Rojcu, pulskom neprofitnom radiju zajednice koji hrabro i beskompromisno korača naprijed i nameće se kao izuzetno važan nezavisni medij, ne samo u Istri već i puno šire.

Uz tadašnje Facebook objave Stožera za obranu brodogradnje Uljanik, koje je za potrebe radio drame naknadno čitao njegov tadašnji lider Samir Hadžić, u 35-minutnoj emisiji čuju se i autentične izjave četvorice Uljanikovaca za prosvjeda radnika (Dušan Mijatović, Mladen Rabota, Nenad Črnac i Radovan Lalić) te hrabra i dirljiva svjedočenja dviju supruga Uljanikovaca (Danijela Vukšić i Tajana Fabijan), te tekst Igora Grbića "Addio Pola" koji čita Boris Bakal.

- Čestitam od srca na važnoj nagradi. Kako ste se osjećali kad vam je javljeno da ste laureatkinja renomirane godišnje novinarske nagrade za radijsko novinarstvo?

- Hvala na čestitkama. Iznenadila sam se. Ja, zapravo, nisam znala da sam prijavljena tako da je iznenađenje bilo tim veće. Sretna sam da je struka nagradila rad koji se dugo, u više faza, stvarao na jednom malom radiju u Puli. Veliko je to priznanje, i meni osobno, ali prije svega Radio Rojcu koji se našao u društvu medija poput RTL-a, Večernjeg lista, Telegrama i Net.hr-a. Ljubica Letinić, jedna od najviše nagrađenih radijskih autorica, napisala mi je da je ova nagrada velika stvar za Radio Rojc, ali i HND-ovu nagradu. Osim što smo svi jako sretni, svjesni smo i odgovornosti koju ta nagrada nosi. Budući da smo nedavno postali radijski koncesionari za područje grada Pule, sigurno je da ovo priznanje daje poticaj daljnjem radu i nadam se da ćemo je opravdati budućim novinarskim uracima.

- I narator u radio drami, između svjedočenja radnika i supruga radnika, provlači jasno tezu da će smrt Uljanika biti i smrt ovog grada. Možete li pojasniti taj vaš jasan autorski stav?

- Kad su Uljanikovci izašli u grad u ljeto 2018. i kad je postalo jasno da bi Uljanik, uz kakav sam odrasla, mogao nestati, počela sam učestalo razmišljati o značaju Uljanika s obje strane zida. Oko Uljanika je stvorena moderna Pula i mnogi su autori tekstova o Uljaniku isto konstatirali, a meni osobno najbolje je to poentirao Igor Grbić u svom tekstu "Addio Pola". Uljanik je bilo mjesto zapošljavanja velikog broja obrazovanih radnika, vrhunski stručnjaci gradili su brodove, mladi se obrazovali za potrebe brodogradilišta, trgovci su u centru grada otvarali trgovine... Uljanik je aktivno sudjelovao u razvoju grada, gradio je stanove, ceste, stadione, otvarao klubove za mlade, imao je veliki društveni značaj. Sada je jasno da bi Uljanik mogao nestati, a mi nemamo plan što dalje. Grad je sablasno prazan, trgovci se sele izvan grada, u trgovačke centre, s njima i ljudi. Ostao nam je turizam, ali on neće razvijati urbano tkivo grada, niti to igdje čini. Danas je to, u ovoj zdravstvenoj krizi, nadam se i svima jasno.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter