Kad netko kao dijete rođeno u poratnom razdoblju početkom 50-ih sa samo osam godina doslovno završi na cesti, dane, tjedne, mjesece i godine provodeći u skitnji, uličnim snalaženjima i svladavanjima tehnika preživljavanja, pa u početku bezazlenim i onda sve konkretnijim krađama i tučnjavama. Kad netko takav dane, tjedne, mjesece i godine noći mora prespavati na otvorenom i s jednim uvijek otvorenim stražarskim okom paziti na svoju sigurnost. Kad netko takav dane, tjedne, mjesece i godine ne boravi u vlastitoj kući s majkom koja ga je otprve prezirala i smatrala neželjenim djetetom, kad netko takav nikad ne upozna svog oca, do danas mu ne znajući ni ime ni prezime, situacija s takvom dijaboličnom obiteljskom anamnezom za nekog takvog ne može završiti drugačije nego zatvorom. Takav životni slijed, brutalan, lišen emocija i standarda uobičajenog ponašanja, u kojem se dokazujući na cesti uličnim i šakačkim sposobnostima borio za svoje mjesto pod suncem, bio je logičan nastavak teškog, nesretnog i nepravednog djetinjstva. Svi su putovi tog socijalno teško prilagođenog dječaka koji je s vremenom, posebno nakon godina provedenih u Domu za maloljetnike, postao opasan fajter s pulskih ulica, nešto poput Razjarenog bika, boksača kojeg je u filmu Martina Scorsesea fantastično utjelovio Robert De Niro, vodili samo u jednom smjeru: prema zatvoru.
Krali da prežive
Sa samo 23 godine, za lakša kaznena djela poput tučnjava i obijanja trgovina, zbog kojih bi danas dobio možda tek šest mjeseci zatvora, Milan Brumnić, krajnje zajeban lik s gradskog asfalta, dotad već formiran i dokazan kao jedan od onih s kojim nitko neće olako pristajati na šakačke obračune, zaglavio je u Staroj Gradiški. (Piše R. FRANK)