Kristina Bulešić (M. MIJOŠEK)
Zdrava ljubav prema sebi ne znači veliki ego. To je zadovoljna osoba koja će učiniti sve kako bi pomogla drugome. I to na način da ta druga osoba zavoli samu sebe. Mi u politici imamo jako puno ega, ja se to usudim reći bez problema. On je dobar dok nam je sluga. Kada počne vladati nama, onda je gotovo. Tada počinju svađe i nervoze. Kad se vlast promjeni, ne moraju se poništavati sve odluke te vlasti. Jer kako je moguće da ništa ne valja? To je apsurdno, kaže Bulešić
Javnosti poznata kao bivša upraviteljica Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva i članica Poglavarstva Istarske županije. Unazad nekoliko godina prepoznata kao uspješna motivacijska govornica. Kristina Bulešić je žena koja je tragajući za istinom napravila preokret u životu. Nezadovoljstvo je pretvorila u uspjeh. Prošla je kroz sito i rešeto, pritom ne mareći za tuđa mišljenja.
Autorica je knjige "10 DANA - putovanje koje mijenja život", koja je u dopunjenom i izmijenjenom izdanju postala bestseller na američkom tržištu. Licencirana je trenerica Heal Your Life programa. Ponosno nosi titulu ambasadorice ljubavi i žene Inspiracije. Novoizabrana predsjednica pulskog HNS-a. Sretna majka još sretnije djevojčice. Izraženog smisla za humor. Veselog duha. Osoba s dječjom iskrom u očima.
"Nekoliko godina unatrag bila sam sasvim sretna osoba. Imala sam sve što se može poželjeti. Riješeno stambeno pitanje. Odličan posao kao upraviteljica Zaklade. Kvalitetan brak. Zdravu curicu. Imala sam sve. Barem, gledajući izvana. Pozitivac sam po prirodi. Međutim, nekoliko sam se mjeseci za redom budila nezadovoljna i nesretna. Odlučila sam poraditi na sebi iznutra. Puno sam čitala. Stavila sam fokus na misli i emocije. Jer to nas usmjerava", započela je Kristina Bulešić svoju životnu priču.
Žudeći za unutarnjim mirom našla se u nezahvalnoj poziciji. Osjećala je krivnju zbog nezadovoljstva kojeg je osjećala. Ta, imala je sve. Što bi još jednoj normalnoj osobi trebalo?
"Shvatila sam da sam od djetinjstva ispunjavala tuđe želje i očekivanja. Misleći da su moje. Tada sam napokon uvidjela da ja imam neki u potpunosti drugi pogled na život. Da je život nešto puno više. Nije samo posao. Bilo mi je to teško prihvatiti. Nisam slušala sebe iako sam cijelo vrijeme govorila da treba slušati svoje srce".
Jedna noć je promijenila sve. U polusnu je otvorila oči i zapazila kćerku kako se u krevetiću grči i guši. Tada joj je bilo nešto više od tri godine. "Ja sam već tada, prije bolnica i dijagnoza, znala da je s njom sve u redu", rekla je. Govorio joj je to unutarnji glas. Intuicija. Tada se zapitala čime se to njezino dijete guši. Shvatila je da joj kćerka govori nešto o njoj samoj. Ona je ta koja se guši. I to unatoč svoj slobodi koju je imala. Jedino rješenje je bilo puno dublje zagristi u svoje unutarnje stanje. Liječnički nalazi su to potvrdili. Djevojčica je potpuno zdrava. "Ona je mene probudila. Poslala mi je poruku da moram nešto promijeniti", nastavila je dalje Kristina Bulešić. Sve novce koje je imala uložila je u edukaciju. Htjela je, upravljajući vlastitim emocijama, upravljati vlastitim životom.
U želji da nešto promijeni otišla je u izolaciju. Na deset dana. U potpunosti sama. Bez mobitela. Ne znajući gdje je i što joj radi dijete.
"Bilo je to unutarnje čišćenje. Na svim životnim poljima sam bila na prekretnici. Sve životne odluke skupile su mi se u isti koš", tumači Kristina Bulešić svoju situaciju. U Humu, gdje se na 10 dana povukla, živjela je u potpunoj tišini. Osluškujući sebe. Drugi dan je, kako kaže, mislila da će završiti na psihijatriji. Tada je jednostavno počela pisati. Tako je i nastala knjiga "10 dana - putovanje koje mijenja život". Zatražila je razvod braka. I tek je tada započela dvogodišnja borba koju je vodila sama sa sobom. Bilo je puno suza. Osjećaja krivice. Briga. Bol. Strahovi. "Osvijestila sam taj program koji imamo mi kao društvo. Važnije nam je što će drugi misliti, nego kako se mi sami osjećamo. Kad se toga riješite, cijeli vam život postane slobodniji. Ja sam u životu imala tu sreću da uvijek radim ono što volim. Ali kad dođe kraj, onda je kraj. Dala sam ostavku. Znala sam da je moja misija u toj instituciji završena". (Chiara BILIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU