Medijske (ne)slobode se iz Bruxellesa bolje vide

Da bi u Hrvatskoj uopće mogao postojati i funkcionirati svojevrsni politički Frankenstein kojeg kroz groteskno skrpanu većinu trenutno imamo na vlasti, trebalo je prethodno za to pripremiti teren i temeljito urušiti i izokrenuti sustav društvenih vrijednosti. Moral i odgovornost kao da su ostali u nekakvoj zemlji iza ogledala, a univerzalna vrijednost za političke elite postalo je opravdanje. Ni prijevara, ni krađa, ni korupcija, a ni laži nisu zapravo ono što vi vidite da jesu, već su velika žrtva koju određeni političari podnose samo i isključivo da bi vama građanima bilo bolje.

A uz njihovu toliku žrtvu, koji bi to građani trebali biti tako nezahvalni i zločesti, pa više vjerovati činjenicama i svome razumu nego onome što im oni pričaju? Sustav je gotovo savršen, osim par sitnica koje još povremeno remete tu sliku idile i povremeno žuljaju kao kamenčić kad se zavuče u cipelu. Jedan od tih kamenčića svakako su mediji. Ipak, mnogi od njih ne pristaju samo tako prihvatiti tu izokrenutu stvarnost, pa se protiv novog svijeta iza ogledala bore komentarima, satirom, logikom i pitanjima. No, sustav očito vjeruje da i za takvu vrstu „diverzija“ ima lijeka, pa smo već neko vrijeme svjedoci da se borba protiv onoga što se u drugim uljuđenim zemljama smatra medijskim slobodama i slobodom govora u Hrvatskoj svodi na sudske tužbe i odgovarajuće presude.

Kažnjavaju se televizijski i novinski nakladnici za izgovorene ili autorizirane izjave koje putem njih šalju pojedini predstavnici oporbe. Klevetom se proglašavaju i kažnjavaju novinski tekstovi i komentari u kojima se neospornim istinama i činjenicama „štetilo ugledu i časti“ viđenijih predstavnika političke i društvene elite. Na stup srama pribija se i satira koja se valjda samo u Hrvatskoj i još nekim zemljama daleko skromnijeg demokratskog dometa smatra štivom za koje se sudski mora utvrđivati jesu li u takvom tekstu objavljeni neistiniti i uvredljivi podaci. Sa smislom za humor i osjećajem za pravdu koji vlada u hrvatskom pravosuđu i tvorci South Parka, da se slučajno nalaze u njihovoj ingerenciji, vjerojatno bi bili dovedeni na prosjački štap.

Svojevrsnu blagdansku ofenzivu na medijske slobode zaokružila je doista bizarna situacija u kojoj je nacionalna medijska kuća, vjerojatno potaknuta onim istim istančanim osjećajem za pravdu koji lebdi nad Hrvatskom, odlučila tužiti dvoje svoje zaposlenika i strukovnu organizaciju kojoj pripadaju, te od njih, naravno zbog narušavanja „ugleda i časti“, zatražiti odštetu od ni manje ni više nego pola milijuna kuna. Povod za tužbu je to što su strukovno udruženje i njegovi članovi radili ono što je i inače zadaća novinarskih udruženja u svim demokratskim zemljama, odnosno kritizirali.

Sustav misli da je našao alat kojim će se boriti protiv kritika i potporu u tome očito ima u gromoglasnoj šutnji arhitekata tog naopakog sustava - u hrvatskoj vlasti. No, to što uporno ne vide iz Zagreba, sve češće i jasnije vide iz Bruxellesa, te bi stoga i packu koja zbog ugrožavanja medijskih sloboda stiže iz sjedišta europskih socijalista i europskih liberala trebali ozbiljno shvatiti. Doduše, radi se o grupacijama različitog svjetonazora od onog kojem pripada Plenkovićev HDZ, no s obzirom da se pojedinim potezima ugrožavaju univerzalne vrijednosti i standardi moderne Europe, ukoliko se s ignoriranjem takve prakse u Hrvatskoj nastavi, premijer ne bi trebao previše računati ni na to da će mu europski pučani još dugo „čuvati leđa“.