Karneval po malo dolazi do svog vrhunca, a veliki maskenbali i defilei za djecu i odrasle na programu su krajem tjedna. No, nije više vrijeme za maškare ni za veselje. Uljanik, kriza, ekonomska i moralna, kriza vrijednosti…nisu razlozi za slavlje, a tu bismo mogli nabrojati još sto drugih (ne)razloga za slavlje, reći će mnogi. No, barem neka se djeca vesele, neka budu taj dan štogod žele, a na njima (kakav-takav) svijet ostaje.

Svi smo mi jedan, nijedan i sto tisuća, govorio je poznati talijanski dramaturg Luigi Pirandello, a očito je da je bio u pravu i da se i toliko godina kasnije to pravilo primjenjuje – u politici, društvenom i privatnom životu. "Karnevala" je tako i tako bilo previše, možda da se svi maskiramo u avione F16 barak i odletimo negdje daleko, gdje nema cirkusa. Iako je lokalno tek preslika globalnog, mikrosvjetovi su ništa drugo nego kopija makrosvjetova. Od baraka nam ostaje možda samo neka baraka, pored koje možemo uzgajat eko voće i povrće, i to ako budemo te sreće da onuda ne prođe kakva cisterna i gle, opet katastrofa.

Karneval je možda "fotokopija" nade, čežnje i ostalog, možda pogled na nas same kakvi bismo željeli biti u svijetu punome (ne)realnih očekivanja i stremljenja. Hoće li se vlasnici apartmana maskirati u euriće, toliko iščekivane i tolikom mukom dobivene, već sada razmišljajući o tome kakva će sezona biti, hoće li, nakon dvije dobre sezone, uslijediti jedna loša, hoće li biti kišovito ljeto, te hoće li rebraši potjerati turiste. Hoće li se uljanikovci maskirati u toliko željenu i potrebnu platnu buštu, je li se moglo nekoliko godina unazad pretpostaviti da će te želje biti tako jednostavne, a opet nekima tako daleke i da će se toliko morat strepit za njihovo ostvarenje?

Nažalost, nije to patetika niti retorika, nego čista realnost. Hoće li se radnici u sobičcima diljem Europe maskirati u kruh sa sedam kora, ili u sretnu obitelj? A vlasnici kućnih ljubimaca, hoće li se svi zajedno maskirati u livade gdje njihovi četveronožni miljenici mogu bez straha trčkarati?

Hoće li biti i dalje spaljivanja onih koji su krivi jer imaju moć? Moć koju nisu znali ili mogli pravilno iskoristiti? Jesu li oni sami krivi? Hoće li se spaljivati raznorazne iskaznice kao prekid s nekim, do jučer strašću vezanim ideologijama? Ili pak nije bilo nikakve strasti, već je to bila samo interesna zajednica? Kao uostalom i neki brakovi.

Što je pak s lektirom? Neće se valjda i ona spaliti. Možda se ipak treba maskirati u Petra Pana i odletjeti u neko ljepše prostranstvo gdje problema nema i gdje je sve lijepo, sjajno i ružičasto, ili se treba pak maskirati u Pinokija i na taj način nema brige da se bude zapostavljen, ili da se (ne) bude u trendu. Kako god, odavno su sve maske pale.