Marrakech u Istri

Istarska politika nema dvojbi oko prihvaćanja Marakeške deklaracije o migrantima. Saborski zastupnici iz redove vodećeg IDS-a, kao i oni iz SDP, HDZ-a, HSU-a i redova nacionalnih manjina složni su u tvrdnji da je odluka Banskih dvora doprinosi razrješenju globalne krize s migrantima koja će još dugo trajati.

Naravno, i među zastupnicima izabranim na izbornim biralištima ima razlika, pa će tako IDS-ov Tulio Demetlika naglasiti da je ekstremizam štetna pojava za svako društvo, dok će HDZ-ov Anton Kliman ipak imati dodatnu sumnju zbog činjenice da se susjedne zemlje poput Mađarske snažno suprotstavljaju deklaraciji Ujedinjenih naroda, koja će idućeg mjeseca biti izglasana u Maroku.

Točno je da je Marakeška deklaracija u hrvatsku političku arenu ubacila još jedan kamen nesporazuma zahvaljujući nespretnim potezima predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koja je iz lako dokučivih, ali javno neobrazloženih razloga odustala od puta u Marrakech. Predsjednica je time podijelila i političku scenu i vladajući HDZ, iz čije se desne polutke čuju prigovori da, umjesto vodećih demokracija Europske unije, trebamo slijediti Poljsku, Sloveniju i Mađarsku.

Ipak, međunarodni odnosi su jedna priča, pozicija predsjednice Kolinde – koja se navodno priprema za funkciju glavne tajnice NATO saveza – druga priča, dok je domaća politika, kako znamo, priča za sebe. U njoj je bitno vidjeti tko se zalaže za ljudska prava i prava manjina, tko je za suživot i vrijednosti suprotne svakom totalitarizmu, a tko bi migrantima iz Sirije, Afganistana ili Irana zabranio da popiju čašu vode iz česme na ulice. Bitna odrednica Marakeške deklaracije upravo je poštovanje njihovih ljudskih prava – jer se ona, nažalost, često ne poštuju ni u zemljama Europe i Europske unije koje se vole smatrati demokratskim.

Europske demokracije koje su toliko slabe da se brane žilet-žicom, koje tuku migrante na granici i čiji svećenici pišu svojoj pastvi da ne pomažu izbjeglicama što prolaze pored njihovih kuća nedostojne su demokracije. Njih ni Marakeška deklaracija – koju države ne trebaju niti potpisati – ničim ne obavezuje. Tvrdnje kako bi sama nazočnost hrvatske predsjednice na skupu Ujedinjenih naroda u Marrakechu predstavljala pravnu obvezu za Hrvatsku naprosto je „alternativna činjenica” za zavaravanje neupućenih.

Mnogo je značajnije što o tom problemu misle izabrani političari u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, oni koji donose odluke i čije politike kreiraju našu stvarnost. Činjenica da vodeći ljudi istarske politike poštuju ljudska prava migranata, kao i svih drugih, ne bi iziskivala poseban komentar da je tako u cijeloj Hrvatskoj i regiji što je okružuje. U postojećim okolnostima, to je informacija koju ipak treba istaknuti i suprotstaviti širenju lažnih vijesti od čega korist pokušavaju izvući oni kojima su ljudska prava tek zabluda demokracije.