Penju se uzbrdo, veoma oprezno, skliskim stubama Jurine i Franine, iz grada prema Monte Zaru. Ona je nešto malo bržeg koraka, poletnija je, vitalnija. Njemu je crna, kuštrava kosa mjestimično, najviše kod sljepoočnica, prošarana sijedim vlasima. Hodaju pripijeni jedno uz drugo. Drže se čvrsto za ruke, njegove su već prekrivene staračkim pjegama. Došaptavaju se, hihoću, prisjećaju nekih drugačijih vremena.

- Se domisliš kako smo se namurivali na Kaštelu?, pita ju.

- Da, ma smo hodili malo brže.

- Ali isto smo se držali za ruke.

Nosio je rifle iz Trsta, a kožni, crni maxi kaput, koji je tog dana imao na sebi, kupio je u Kluzu. U kavani Jadran, puno prije mraka, čekalo ih je društvo. Galerija je bila zadimljena, nije se vidio prst pred nosom. On je pio ajerkonjak, ili koktel Katarina, a ona marelicu sa šlagom. Nikad nije voljela alkohol, ni dan danas. U Jadranu su visili kad bi imali dinare i kada ne bi. Po cijele dane. Konobar se zvao Pjer i štogod ti naručio, on bi gotovo uvijek donio nešto po svom izboru. Ona je bila zamjetno mlađa, desetljeće i još nešto sitno. S prijateljima se još uvijek sastajala na Korzu, pod krošnjama čokolatina, obavezno u 19.30. Svakodnevno. Tamo se prvi put poljubila, iako ne s njim. Njega je upoznala tek kasnije, roditeljima nije bilo nimalo drago. Vidjelo se na njemu da je farabuto, vječito se smucao po gradu, s rukama uvijek u džepovima, osim kad je nosio gitaru.

Otišli su na film u kino Partizan. Koji je taj dan igrao, ne sjećaju se.

- I onda smo kad je pao mrak išli na Kaštel.

-Bilo je škuro. Ti si stavio kaput na pod, u govno. Smrdilo je cilim putem do doma, podsjeća ga.

-Da, brižna mama ga je jedva oprala. 

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Pula: Otvoren centar "Herman Potočnik Noordung"
• Kaštel: Ukrao stolove i klupe