NAJNOVIJE


KIOSK NA VERUDI OTVOREN VEĆ 50 GODINA

LEŽERICA NA VISOKOM NIVOU Kod Šabana vlada bratstvo i jedinstvo

Gazda Šaban Šuke vodi kiosk od 1968. na istom mjestu (D. ŠTIFANIĆ)

Svi se ovdje vrlo dobro znaju i međusobno komuniciraju. Pritom nije bitno za kojim si stolom jer možeš komotno razgovarati s onim koji sjedi nekoliko stolova iza ili ispred tebe. Ovdje vlada interakcija i komunikacija. Ležerica na visokom nivou

Kod Šabana se pije najbolja kava u gradu, uvjeravaju nas gosti malog lokala, zapravo kioska s terasom koji već desetljećima posluje u blizini pošte, odmah nakon semafora na Verudi. I ne samo to, ovdje vlada bratstvo i jedinstvo, nema tu podjela po imenu i prezimenu, krvnim zrncima i boji kože. Čim smo kročili na malu, natkrivenu terasu, stalne mušterije vabe nas da sjednemo i obavezno probamo najbolju kavu u gradu, a i šire, koju gazda svako jutro priprema od prethodno pomiješanih i samljevenih različitih zrna. Terasa je krcata, većinom su tu muškarci srednje i starije dobi, puno je penzionera, stalnih mušterija, a ima i nekoliko žena. Svi se ovdje vrlo dobro znaju i međusobno komuniciraju. Pritom nije bitno za kojim si stolom jer možeš komotno razgovarati s onim koji sjedi nekoliko stolova iza ili ispred tebe. Ovdje vlada interakcija i komunikacija. Ležerica na visokom nivou. Umjesto što troše silan novac na raznorazne tečajeve, firme bi ovdje mogle slati radnike na team building. Gazda Šaban Šuke stalno je prisutan među svojim mušterijama. Njima ništa ne smije faliti. Piće je jeftino, za radničku klasu, sirotinju, veli gazda, a ako netko nema novca, može platiti i drugi dan. Dozvoljena je i pokoja partija karata.

Obara s nogu

- Tu sam 50 godina, od 1968. Tu se svi zezaju, nema svađe, nema tuče, niko ne gleda 'ko je šta, ni boju ni ništa, kaže Šaban, nudeći nas kavom. Kratka, odlična, jaka, obara s nogu, diže iz mrtvih. Pet kuna šalica. Nema jeftinije. U Pulu je, kaže Šaban, došao sa Šar-planine, gdje je imao 300 ovaca koje je pobila sanitarna služba zbog neke bolesti. Onda je odlučio preseliti u Pulu, na čijoj je tržnici njegov stric držao kiosk. Na Verudi je prvo prodavao kokice i sjemenke, pa kestene, a kasnije se prebacio na sladoled iz automata. Možda je jedini u gradu koji nudi "točeni" sladoled. I nudit će ga dok je živ, uvjerava nas. Mašina je bila u lokalu do prije sedam dana. Zimi ga ne nudi jer nema interesa.

(Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter