Piše Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ
Lešinarenje oko Uljanika!
Plaće su stigle, štrajk se prekida. No daleko je Uljanik od spasa. Mnogi se kunu da žele sačuvati brodogradnju, radna mjesta, spasiti giganta koji je othranio Pulu. Mnoge je Uljanik zatekao. Prvo radnike koji cijelo vrijeme nisu znali što se zbiva. Kažu informacije nisu stizale do njih, podaci su se fingirali i sve je puklo kada je već bilo kasno. Ništa nije znao ni Nadzorni odbor, sindikati. Ništa nije znala ni lokalna IDS-ova politika, Vlada ali ni sve ostale stranke i strančice čiji se čelnici ovih dana naslikavaju i poziraju s pogledom na dizalice. Svima njima Uljanik je pao s Marsa!
O dubiozama, gubitcima nitko nije znao ama baš NIŠTA! Uprava je uništila društvo koje je dugo na koljenima, a svi su progledali tek kada se dogodila pobuna i kada su se prosvjedi prelili na ulice. Da, Pula je pucala po šavovima i malo je trebalo da bunt radnika ne eskalira u nešto više.
Uljanik je IDS-u nanio ogromnu i nezamislivu štetu, maltene stavio omču oko vrata. Uljanik je maknuo Jakovčića iz Europskog parlamenta, snažno poljuljao Amsterdamsku koaliciju. Uljanik je dokazao veliko licemjerstvo. Politike, medija, građana, radnika, svi su skupa odgovorni što nam danas u Puli ne svijetle posrnuli divovi i što osam dana nije bilo zvuka sirene.
Ali sada svi žele govoriti, pa se oko radnika sjatilo mnoštvo ekipe koja pod krinkom spasa radnih mjesta i brodogradnje gura svoje interese. Probudio se i Kajin kojeg su uljanikovci danima pozivali da prestane pisati na facebooku već da stane uz njih i krene u prosvjed. Sada se zaziva USKOK, DORH, formiraju istražna povjerenstva, seciraju imovinske kartice, obilaze Briseli. Svatko traži krivca i vidi ga u drugome, a Uljanik je odavno Titanic i svi su to znali.
Na prosvjedu me ovih dana presreo jedan od radnika, zaurlavši: "Maknite se novinari, radnike ignorirate, naš glas se ne čuje". Upalila sam diktafon i rekla. "Evo, izvoli, reci sve što te tišti, imaš pet minuta i reci što želiš i znaš o Uljaniku". No radnik je šutio, nije želio govoriti, a kamoli reći ime i prezime urlajući i dalje.
E to je ono što je dijelom, uz katastrofalno poslovanje Uprave i nedostatak kontrole Vlade nad društvom, skroz uništilo Uljanik. Šutnja po principu dok traje, traje, glava u pijesak. A onda nije stigla plaća za srpanj i sve je isplivalo na površinu. Sjećam se još zimus bili su prosvjedi za podršku uljanikovcima u Puli na kojima se skupila šačica jada.
Sjećam se i razgovora uljanikovca pred godinu dana koji je direktoru jedne privatne firme s tridesetak zaposlenih govorio ovako. "Ne bi ti ja radio po cijele dane kao ti. Dižeš se u šest, a doma si u ponoć, nemaš život prijatelju, pati ti obitelj. Ja ti dođem na posao. Prvo kavica, pa marenda, pa nešto odradim, pa onda roštilj. Petkom je roštilj obavezno. Nitko ništa ne pita." Kolektivna amnezija sada se zove Uljanik za kojeg se iskreno i duboko nadam da će i dalje graditi spektakularne brodove koje će generacije Puljana sa suzama radosnicama ispraćati na porinućima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
