Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Leđa i poleđina

Arhiva

Arhiva


Čovjek stvarno mora biti sposoban za neke stvari u životu. Da očita brojilo električne energije, na primjer, i dostavi ga HEP-u. Čovjek koji očitava brojila nije vas zatekao u stanu nijednom u proteklih 20 godina jer ste, u vrijeme njegovog radnog vremena, na poslu. Radite, ali radi i očitavatelj. Istovremeno. Ubijate se od posla. Ubija se i on. Popodne, kad doma odmarate, odmara i on.

Druga, vrlo komotna opcija jest internet. Nema lakšeg posla, rekao bi čovjek. Registrirate se, upišete šifru, ukucate stanje brojila i mislite da je stvar riješena. Međutim, obračun ne stiže.

Treća opcija je telefon. Robotski glas s druge strane žice upućuje vas da više ne vrijedi šifra kupca, nego se sad ukucava broj obračunskog mjesta. Na računu je puno brojeva, ali nigdje ne piše da se određeni broj zove broj obračunskog mjesta. Zato vas robot upućuje da ga pročitate na poleđini računa. Tamo doista jest četveroznamenkasti broj, ali robot javlja da je pogrešan.

Sad slijedi opcija na koju nipošto niste računali. Pješice do šaltera. Čekanje u redu. Prije toga, za svaki slučaj, s nekog prastarog obračuna prepisujete dobru staru šifru kupca. Žena za šalterom zaigrala je prstima po tipkovnici i kazala da je sve u redu. Obračun će stići. Kako? Žena pokazuje na šifru kupca, kaže da se nalazi na računu, u što više niste sigurni. Već ste platili račun pa ne možete provjeriti, a na odsječku stoji neka druga cifra, broj ugovornog računa. Ali, to nije poleđina računa, umorno konstatirate, pozivajući se na razgovor s robotom. Žena vas u čudu pogleda.

Neki stvarno nisu sposobni za najbanalnije stvari u životu.

 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter