Čak 497 osoba ovisno je o opijatima: heroinu, metadonu i buprenorfinu * Govorimo o zalječenju, ne o izlječenju. Ono što je prihvatljivo jest da osoba više ne uzima heroin, da je maknemo s ulice i da bude pod kontrolom naše službe, uz terapiju, kaže voditelj Službe Velimir Todorović

 Broj ovisnika u Puli je stabilan, barem ako je suditi po statistici Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti županijskog Zavoda za javno zdravstvo. Riječ je o izvanbolničkoj službi u kojoj je lani evidentirano ukupno 585 ovisnika, zajedno sa 144 člana njihovih obitelji jer je i njima potrebna stručna pomoć.

Od ukupnog broja, 497 osoba ovisno je o opijatima (heroin, metadon, buprenorfin), 56 ih je u tretmanu zbog konzumacije marihuane odnosno kanabinoida, 21 zbog sintetičke droge amfetamina, gdje spada i ecstasy, osmero je ovisnika o kokainu, a troje o benzodiazepinima, odnosno lijekovima za smirenje. Podatak je to koji se odnosi za cijelu Istarsku županiju.

Evidentirani ovisnici najčešće se javljaju dragovoljno, no postoji i određen broj njih izvan statistike, pa je konačna brojka sigurno veća. Voditelj Službe, psiholog Velimir Todorović, kaže da ne može procijeniti koliko ih je izvan sustava.

- Uglavnom se svi jave kod nas, a koliko ih je još izvan sustava, to je teško reći, kaže on.

Kad je riječ o ovisnicima o heroinu, njihov je broj već niz godina stabilan budući da ova droga nije toliko popularna kao nekad.

- Od 2009. do 2019. godine bilježimo blagi pad. Lani je bilo 52 novih ovisnika o drogama, među kojima 19 ovisnika o heroinu, kojih je preklani bilo 22. Heroin nije toliko popularan, nema ga toliko na tržištu kao prije, i samim tim broj novoevidentiranih ovisnika o toj drogi pada, objašnjava Todorović.

Ljudi najčešće konzumiraju marihuanu, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje u svijetu. Nakon nje po učestalosti konzumacije slijede stimulansi, odnosno amfetamini, a nakon njih opijati. 

Na pitanje u kojem se trenutku ljudi obraćaju stručnjacima ove službe, čine li to na nagovor obitelji, Todorović veli da određeni broj svakako dolazi na nagovor obitelji, ali mnogi dolaze samostalno, dok manji dio uputi sud nakon što im se odredi mjera liječenja od ovisnosti.

- Ima starijih osoba koji su ovisnici već 20 godina, a koji se redovito javljaju i u tretmanu su naše službe. Ako su počeli uzimati drogu prije dva desetljeća, oni danas imaju 40 ili 50 godina. Općenito, populacija ovisnika o heroinu stari, a s obzirom na to da imamo mali priliv novih, mlađih, cijela se skupina ovisnika o heroinu pomiče prema gornjoj starosnoj dobi. Ima i mladih, ali najveći broj njih se javlja zbog konzumacije marihuane i amfetamina. Ovisnici o opijatima zahtijevaju puno veći angažman ne samo naše službe, nego i obitelji, jer se radi o težem obliku ovisnosti koja ima svoju fizičku dimenziju. Osoba gotovo uvijek mora primati zamjensku terapiju, lijekove koji zamjenjuju opijate. S druge strane, u onih koji konzumiraju marihuanu nema pokazatelja fizičke ovisnosti, ali ima pokazatelja psihičke ovisnosti, odnosno želje za ponovnim uzimanjem marihuane, objašnjava naš sugovornik.

Služba zapošljava liječnicu i sociologinju, te po tri psihijatra, psihologa i medicinske sestre koji liječe timski.

- Kad se ovisnik javi prvi put, nakon početne anamneze, daje mu se supstitucijska terapija. Nakon toga se uključuje u psihoterapijski tretman, a to su razgovori kojima se prati njegovo stanje. Ono se prati i testiranjem urina da bi se utvrdilo apstinira li. Kad je to moguće, a to preporučujemo, u postupak se uključuje i obitelj. Naime, puno je bolji rezultat ako ovisnik ima podršku obitelji u odnosu na onog koji je nema, kojem su roditelji i rodbina umrli ili su nedostupni. Takvim je osobama bez podrške puno teže, kaže Todorović. 

Put do izlječenja, ili barem zalječenja, vrlo je dugotrajan. Potrebno je nekoliko godina da ovisnik prestane uzimati drogu, da apstinira, da se resocijalizira, pronađe posao, obrazuje se ukoliko nije završio školu, uključi se u društvo i počne normalno funkcionirati.

Međutim, najveći dio ovisnika nikad se ne uspije do kraja izliječiti. Koliko treba za izlječenje i koliko je uopće recidivista?

- Govorimo o zalječenju, ne o izlječenju. Ono što je prihvatljivo jest da osoba više ne uzima heroin, da je maknemo s ulice i da bude pod kontrolom naše službe, uz terapiju. Kao zamjena za drogu daju se dva lijeka, metadon i buprenorfin. Ovisnost se definira kao kronična recidivirajuća bolest mozga. Usporedbe radi, ne možete izliječiti dijabetičara ili visokotlakaša u smislu da te osobe više nemaju bolest, ali one do kraja života moraju biti pod kontrolom. Radi se o tome da se simptomi bolesti više ne javljaju. Dakle, ako dajete lijek za tlak, osoba ga pije cijeli život, ima normalan tlak i simptomi visokog tlaka se više ne pojavljuju, ali osoba mora piti lijek. Slično je i s kroničnom bolesti mozga, ovisnošću: znači, osoba više nema simptome, a oni su ponovno uzimanje droge, krađa, prevara, općenito kriminal, prostitucija. To je sve ono što prati ovisnika koji mora nekako doći do novca. To su stvari koje pokušavamo suzbiti, a istovremeno nastojimo te osobe pripremiti za ponovno povezivanje s obitelji i prijateljima koji nisu ovisnici, želimo ih potaknuti na obrazovanje i integrirati ih u društvo, objašnjava Todorović.

Na pitanje koliko su uspješni, koliko ovisnika se u potpunosti izliječi, odgovara da je takvih između 15 i 20 posto. 

- Dakle, svaki peti ovisnik može doći do statusa da više ne uzima drogu i da se kasnije skine s terapije i da živi bez toga. Ima i takvih, kaže.

Obitelj je u cijeloj situaciji vrlo važna. Često i ona mora potražiti psihološku pomoć. Todorović veli da u obitelji postoji strah, nepovjerenje, osjećaj krivnje. Obitelj zna biti prevarena, česte su krađe novca, pa čak i rasprodaja imovine. Zato je vrlo bitno raditi s obitelji da bi se znala nositi s problemima koji se pojavljuju dok se ovisnik liječi.

Gdje je Pula u odnosu na Split, Zagreb i druge gradove po broju ovisnika?

- Ako pričamo o apsolutnom broju, naravno da je tamo gdje je najveći broj stanovnika i najveći broj ovisnika. Ako se gleda stopa liječenja, onda je Istra uvijek negdje na prvom ili drugom mjestu, na kojem se izmjenjuje sa Zadarskom županijom. Splitsko-dalmatinska županija je malo niže. Stopa liječenih ovisnika govori o broju registriranih ovisnika u odnosu na broj stanovnika. Ona je relativno stabilna, neznatno se mijenja kroz godine. Ne može se naglo smanjiti, a mogla bi se smanjiti ili naglim povećanjem ukupne populacije ili naglim smanjenjem broja ovisnika. Ona iznosi oko 300 ljudi na 100.000 stanovnika za Istarsku županiju. S obzirom da u Istri živi 200 tisuća ljudi, proizlazi da je u cijeloj županiji oko 600 registriranih ovisnika koji se u jednoj godini javljaju na liječenje.

Povezane vijesti

• Dražen Majić održao predavanje učenicima pulske Gimnazije: POZNATI NOVINAR BIO JE U PAKLU DROGE. U ovisničkom životu smrt je svakodnevica!