KUPALIŠTU STOJA POTREBNA HITNA SANACIJA. Orlović: Još je moja nona ovdje imala kabinu. Mi osjećamo da smo dio toga - da tu pripadamo
David Orlović dolje lijevo i Miro Načinović desno (Snimio Dejan Štifanić)
Poluotok Stoja je rubni dio Pule. Tu je zadnja stanica autobusne linije 1 (Stoja-Šijana) i nakon toga slijedi rt Ovina te zatvoreni i zabranjeni dio - Muzil. No, iako se Stoja nalazi na samom kraju grada, tu se nalazi kupalište, izgrađeno za talijanske vladavine, danas pod zaštitom Republike Hrvatske, koje je vrlo popularno među svim generacijama Puljana.
Tajna njegove popularnosti leži u betonskim svlačionicama ili kabinama. Njih su kupači zatvorili vratima i zaključali te unutra drže svoje suncobrane, ležaljke, maske, peraje, knjige, križaljke… Kao što u lučicama amaterski ribari imaju svoja spremišta za čamce, tako na kupalištu Stoja plivači ostavljaju svu potrebnu ljetnu opremu pa na kupanje mogu doći bez gomile torbi koje tegle kupači na ostalim plažama. Takvih je kabina nekoliko desetaka, no, na ovom kupalištu još je toliko oronulih i prašnjavih "svlačionica" bez vrata o kojima nitko ne brine.
Mariza Šegando Stefanović i njezin suprug Štef nekada su držali popularan lokal Dva ferala. Posao su prepustili sinu, a oni uživaju na moru. Kažu nam da na kupalište Stoja dolaze već 50 godina. Nekada su dolazili sa svojim prijateljima, a danas s unucima.
- Kupalište je to koje nas vraća u mladost i ovdje se svi znamo. Ovo je kupalište za obitelji, vele supružnici Stefanović. Upitani što bi promijenili, odgovaraju da ništa ne treba novo izgraditi, već samo obnoviti "ovo ruglo". I oni, kao i drugi kupači, imaju svoju kabinu pod ključem gdje drže stvari za plažu.
Sestre Klaudija Majcen i Željka Špoljarić dolaze na kupalište Stoja otkako su se rodile, a sada dovode unuke. Klaudija je primjer tipičnog kupača ovog kupališta - došla je na plažu autobusom. Ne brine se što nije uzela opremu za plažu kada u kabini drži sve potrebne rekvizite. Veli da živi u Zagrebu, ali se u Pulu stalno vraća, pogotovo na ovo kupalište. Željka nije odselila iz Pule i kaže da bi bez kabina Stoja bila kao sve ostale plaže.
To je i razlog zašto ovdje dolazi na kupanje pulski povjesničar David Orlović. Veli nam da kupači žele zadržati mogućnost korištenja bivših svlačionica koje su pretvorili u spremišta. Ako bi se to jednog dana reguliralo, nije problem da plaćaju naknadu Gradu, smatra.
- Još je moja nona ovdje imala kabinu. Ona je tada plaćala naknadu. Ja sam treće koljeno koje tu ima taj objektić. Mi osjećamo da smo dio toga - da tu pripadamo, pa je i to tajna popularnosti ovog prostora, kaže Orlović.
Ivan Načinović Nini ovdje je bio spasitelj čak pola stoljeća, od 1933. do 1983. godine. Njegov sin Vladimir Miro Načinović kaže da je njegov otac na kupalištu Stoja spasio 636 osoba, a najveći broj spašenih u jednom danu bilo je osam, a najkraći interval između spašavanja bio je 20 minuta.
- U njegovu 51. ljetnu sezonu nitko nije smrtno stradao. Nakon toga je, do 1991., kupalište držao Arenaturist, a potom sam ga ja uzeo u koncesiju od Grada sve do 2005. godine, rekao nam je Miro Načinović te dodao da je prije izgradnje turističkog naselja na Zlatnim stijenama bilo najeminentnije gradsko kupalište na koje su dolazile brojne poznate gradske ličnosti.
- Ovo područje imam u srcu i ne mogu zatvarati oči pred problemima pa neke stvari sam rješavam. Napravio sam jedan dodatni tuš da kupači s jednog dijela kupališta ne trebaju ići do tuša na drugu stranu, dodao je naš sugovornik te rekao da najviše kupača ima nakon ručka, odnosno nakon posla. "Špica je od 15 do 17 sati. U 22 zatvaram portun, a u pet ga ponovno otvaram", veli Miro Načinović. Njemu je, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada Pule, prvi čovjek Grada Filip Zoričić uručio Priznanje gradonačelnika. Miro je ostao vjeran obiteljskoj tradiciji očuvanja kupališta Stoja, stoji u obrazloženju.
- Uvijek je na raspolaganju kupačima i posjetiteljima, kako danju, tako i noću. Dao je izniman doprinos očuvanju našeg kupališta, rečeno je prilikom dodjele nagrade.
Obećana obnova još nije počela
Zamjenik gradonačelnika Bruno Cergnul prije pola godine najavio je u našem listu da će obnova kupališta Stoja biti gotova do kraja 2023. te da planirana vrijednost investicije iznos oko 12 milijuna kuna. Isto je nedavno za jedan pulski radio najavio i gradonačelnik Filip Zoričić.
- Osim što je prethodnih godina uređen mol, dio iza kabina i
gornja terasa, spriječeno je i urušavanje opasnih dijelova čime su izbjegnuti i dodatni troškovi. Novi projekt predviđa nova parkirališta, dječja igrališta, dva reda kabina, sanitarne čvorove, spremišta, terasu za ugostiteljski objekt ispod betonirane nadstrešnice, caffe bar s terasom, veliki restoran, sunčalište i plesni podij, izjavio je tad Cergnul. Do danas, međutim, obnova popularnog kupališta nije počela.
Poluotok Stoja nekad se zvao Maleni SinjoloOtkako je prije 75 godina JNA ogradila sjeverni dio poluotoka Muzila, kod rta Ovina, u javnosti je pojam Muzila postao ograničen samo na ograđeni i zabranjeni dio. No, u starim kartama Muzil je počinjao već od Zelenike. Tako se i poluotok Stoja u nekim kartama spominje kao Muzil te se i prva topnička bitnica na Stoji zvala Stoja od Muzila (Stoia di Musil). No, to je bilo prije dva stoljeća. Ranije su se koristila druga imena. Urbanist, arhitekt i znanstvenik Attilio Krizmanić je u svojim publikacijama objavio da je prije 19. stoljeća to područje nosilo naziv Signolo Piccolo (Maleni Sinjolo). Publicist Branko Perović u svojim knjigama nije koristio pojam Signolo, kao stari naziv Muzila i Stoje, već Signale.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
