Afganistan je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu i razina edukacije je na najnižoj razini. Lokalci ne razlikuju je li netko Hrvat, Šveđanin, Amerikanac, Nijemac. Kad sretnete običnog seljaka u pustinji, on vjerojatno nije ni svjestan s kim razgovara. Lokalno stanovništvo je od vojnika uvijek tražilo hranu i vodu jer nisu imali ništa. To je jedan sasvim drugačiji svijet, prisjeća se Družeta, koji je u misijama bio od 2006. do 2011.

Stradavanje hrvatskog specijalca Josipa Briškog u Afganistanu rastužilo je čitavu zemlju. Smrt vojnika ponovo je otvorila pitanje treba li Hrvatska i dalje slati svoje snage na drugi kraj svijeta i je li možda došlo vrijeme za povlačenje vojnika s misija u rizičnim područjima. Svi hrvatski vojnici koji odlaze u misije svjesni su rizika i znaju da im, bez obzira na sigurne zone u kampovima, nitko sto posto ne može garantirati da će se vratiti živi i zdravi. Vojnici se u misije prijavljuju sami, a dosad je u Afganistanu sudjelovalo preko pet tisuća hrvatskih vojnika.

Jedan od njih je i 48-godišnji Puljanin i profesionalni vojnik Kristian Družeta, koji je od 2006. do 2011. sudjelovao u brojnim rizičnim akcijama. Prošao je sve opasne zone, bio je na terenu u Kabulu, Mazar-e Šarifu, Kunduzu, a njegov je posao bilo osiguranje štićenih osoba i raznih visoko pozicioniranih državničkih delegacija. Čuvao je ministre obrane koji su stizali u Kabul, bio je glavni operativac u štićenju predsjednika Republike Ive Josipovića koji je   2011. godine bio prvi hrvatski predsjednik i zapovjednik oružanih snaga koji je stigao u posjet hrvatskim vojnicima.

U zemlji ratne svakodnevnice, duboko opterećenoj plemenskim sukobima i siromaštvom, Družeta je s prekidima proveo pet godina, a na terenu u ratnoj zoni u komadu najdulje sedam mjeseci. U prvu misiju otišao je kao 35-godišnjak.

I njega je pogodila nedavna smrt hrvatskog vojnika koji je stradao u napadu bombaša samoubojice, no kaže, svi koji odlaze trebaju biti svijeni rizika jer to je, na kraju krajeva - odlazak u rat.

Afganistan umjesto mirovine

U Afganistan, zemlji u kojoj se više nitko ni ne sjeća mira, samovoljno dolaze hrvatski vojnici uglavnom angažirani kao instruktori afganistanskih sigurnosnih snaga te ne sudjeluju direktno u borbenim misijama. Hrvatski vojnici su dio ISAF-a (International Security Assistance Force - Međunarodni odred za asistenciju u sigurnosti) te su dio mirovne misije Resolute Support (Odlučna podrška). 

- Vojnici ispunjavaju razne zadaće, od savjetničkih i mentorskih do osiguranja objekata i štićenih osoba, pojašnjava Družeta. Pitamo ga zbog čega se prijavio te što ga je motiviralo da krene u rat, u zemlju udaljenu tisuće kilometara od Hrvatske. Dakle, kad se mogao trajno povući iz vojske i otići u zasluženu mirovinu, Družeta je odabrao misiju.

- Prije svega, to je dodatno vojno iskustvo, koje je na neki način bilo vrhunac moje dugogodišnje vojne karijere. U misiju sam se prijavio 2003. godine, a prvu obuku prošao 2005. U to sam vrijeme bio u pričuvi, a nakon druge obuke, u Kabul sam otišao 2006. Bio sam u sastavu vojne policije i sve skupa sam u periodu od pet godina sudjelovao u tri misije. S obzirom na zadaće koje sam radio, prošao sam cijeli Afganistan, kaže Družeta, koji je ujedno i sudionik Domovinskog rata.

- Obuka za odlazak u Afganistan je vrlo rigorozna i trajala je nekoliko mjeseci. U Kabulu sam bio pripadnik vojne policije, a zadaća vojne policije su klasične policijske zadaće koje su dodatno prilagođene okruženju. Vojna policija je bila u sastavu multinacionalne satnije u koju su uključeni djelatnici iz različitih država. Moj je posao bio brinuti o sigurnosti i zaštiti stranih i domaćih delegacija koje su dolazile u posjet zoni operacije. Bili smo smješteni u osiguranom vojnom kampu koji može primiti nekoliko tisuća vojnika. Naravno da je bilo mnogo rizičnih situacija, jer odlazak u tu zonu je riskantan sam po sebi, no u misiji nemamo direktan kontakt s protivnicima. Protivnik nije vidljiv i poznat i iz tog je razloga potreban najviši stupanj opreza. Napadač može biti najobičniji prolaznik, kao što je to sada bilo, kad je stradao hrvatski vojnik. Teško je prepoznati tko je prijatelj, a tko neprijatelj i stalno treba biti na oprezu. Uz dobru pripremu, opasnost se može spustiti na prihvatljivu razinu, a uvijek postoje i trase koje su preporučene i kojima se koriste policijske snage, kaže Družeta.

Povezane vijesti

• Više od 220 mrtvih u potresu u Afganistanu i Pakistanu
• Afganistan: U talibanskom napadu više od 60 ubijenih
• U potresu u Afganistanu i Pakistanu desetci ozlijeđenih