Biba spaja harmonične pamučne tanke niti crvene boje. Sejad u repetitivnom ritmu na tkalačkom stolu nitima stvara materijal koji će Tanja potom pretvoriti u nosivu kreaciju. Zvuk tkalačkog stroja gotovo je hipnotičan - zvuk kreacije. Zvuk koji starije vraća u djetinjstvo, a u mlađih izaziva čuđenje. Opušta kao i toplina koja izlazi iz malog kamina, koji je jedini umjetni artikl u trgovini koja vrvi prirodnim materijalima - od pamučnih niti do dekoracije poput božekovine i mahovine. Ugodno je oku, a kada se to odjene onda i tijelu.

Zvuči kao početak neke adventske priče, a zapravo je riječ o vrlo neobičnom i nesvakidašnjem prizoru koji svakog zatekne s ulaskom u ready made improviziranu manufakturu u nekadašnjoj sezonskoj prodavaonici u Ulici Sergijevaca, u blizini nekadašnjeg Fiorina koju je Grad, u suradnji s Pula Film festivalom, za vrijeme praznika ustupio na korištenje malim zanatlijama. Pravo kreativno skvotiranje. Sjajan je to potez koji je podigao ne samo ponudu grada, već dao i svojevrsnu kulturno-tradicijsku dimenziju u moru jeftine i predvidljive ponude.

Kreativna mirovina

Prava je to mala zanatska radionica u kojoj na licu mjesta u doba Adventa svoje kreacije stvara ljubiteljima tkanja dobro znana Biserka Vranić i njezine kreacije koje nose originalnu etiketu, s komadićem tkanine, Biba ručno tkanje.

Žena za tkalačkim stolom, rijedak ali već viđen prizor, ali tek muškarac, e to je pak rijetkost, kao i ručno tkanje koje ima sve veću potražnju. Sejad Aziraj je u tkanju sedam godina, s Tanjom stvara kreacije koje zajedno potpisuju pod etiketom A design. Sejad i Tanja Zadražil u Pulu su se doselili prije dva mjeseca, zaljubili su se u grad i zagrebačke adventske kućice zamijenili pulskim.

"Odlučili smo za kućicu aplicirati u gradu koji smo odabrali za život. S obzirom da imamo obiteljski obrt koji uključuje i dječaka s Downovim sindromom, našeg Filipa Džidu koji sudjeluje u kreiranju, organizator Tanja Miličić iz Pula film festivala prepoznala je potrebu da budemo u nekom prostoru, a da to ne bude neka hladna kućica. Ponudila je prostor u vlasništvu Grada koji se odazvao vrlo rado i tako se rodila ideja da napravimo sinergiju sa Bibom", priča Tanja. Što Sejad učini u tkanini, Tanja pretvori u odjevni predmet, a tu sudjeluje i Filip. On svojim crtežima ukrašava kreacije i haljinice koje se zovu Filipice. Prije sedam su godine krenuli tkati torbe, a danas je to cijela paleta proizvoda. Biba je prava majstorica, cijeli život je u tome, a posljednjih 12 godina intenzivno se posvetila tkanju. Biba je u lokalnim krugovima dobro znana u vještini tkanja. Njezine kreacije, mahom šalovi i veliki komadi dekorativne, a ponekad i skulpturalne tkanine krase mnoge ambijente. Biserka je zajedno s Udrugom Merlin organizirala i vodila radionice tkanja. Zanimljivo je da su i Sejad i Biba svoju ljubav iz mladalačkih dana realizirali u mirovini. Naime, Sejad je bio trgovac u Sarajevu i tkanjem se oduvijek želio baviti.

U mirovini se toplo povezao s Filipom, između njih se stvorila kreativna nit i Filip je bio taj koji je potaknuo Sejada da nabavi novi tkalački stan. A i sam Filip na malim razbojima provlači tkanje te nastaje kolekcija "Moja Filipica".

Kompliciran proces

Biba je još za vrijeme studentskih dana bila fascinirana tkanjem te je od svog partnera dobila tkalački stan na poklon. Roditeljstvo i posao grafičkog dizajna tkanje je stavilo sa strane, da bi prije 12 godina opet zasjela za tkalački stan, a u mirovini se pak ozbiljnije posvetila kreiranju.

"To je ljubav na prvi pogled koja uđe i iz dana u dan samo raste", veli Biba. Iza metara predivnih tkanina isto tako stoje sati i sati gotovo filigranskog rada. "Ovo što se vidi je najljepši, najlakši i najkreativniji dio tkanja. Početku rada prethodi velika priprema, a to je stavljanje konca niti na osnovu koje trebam postaviti u jednom danu. Za šal širine pola metra, dakle 50 centimetara, treba postaviti 200 uzdužnih niti, a na centimetar idu četiri niti", objašnjava i s lakoćom pokazuje kompliciran proces za koji je, poput pletenja, potrebno strpljenje. Ali u tome je i čar tkanja: ono djeluje poput pletenja, smiruje. Veli da ne radi jedan šal, već cijelu tkaninu koja je u ovom slučaju duga 11 metara. Tu slijedi dorada na mašini, pa ukrašavanje.

Biba koristi prirodni materijal, pamuk koji nastaje u Hrvatskoj i vrlo ga pažljivo mora obrađivati da bi ostao kompaktan. Sejad ima drugu metodu: radi po šabloni i poput nota kombinira uzorke. Isto je tkanje jedno i drugo, ali su različiti izričaji poput slikanja i sviranja. Sejad radi više s mustrama kojima Tanja, studentica TTF-a kojoj fali samo diploma ali ne i umijeće, potom stvara odjevne predmete: od ruksaka, preko ogrtača do kaputa, dok Biba radi jednostavnije tkanje koje potom nadogradi aplikacijama cvjetova, klasja, školjki, poutpourija. Tako nastaju efektni šalovi i dekorativni materijali. Šale se i kažu da je Biba 3D, a Sejad reljef. Biba voli žive boje, a Sejad smirenije pa si u istom prostoru nisu konkurencija. Štoviše, potiču se u ovoj kreativnoj radionici-trgovini u kojoj je sve izdizajnirano do najmanjeg detalja. Kad je riječ o A designu, kupljeni proizvod umata se u ekopapir a paket se zapečati voskom Bibine su pak vrećice ukrašene njezinim tkaninama. Poklon u poklonu.

Povezane vijesti

• Cijene stambenih objekata u drugom kvartalu porasle 4,5 posto
• POŽAR U ZGRADI: Izgorjele dvije sobe u stanu, nema ozlijeđenih
• UZROK JE KVAR NA ELEKTRIČNIM INSTALACIJAMA na utičnici u stanu na drugom katu