POVIJEST BOLESTI PULSKOG BRODOGRADILIŠTA

KAKO SU STIGLI TU GDJE SU DANAS: Čekajući na državna jamstva Uljanik izgubio vrijeme i novac

(D. MEMEDOVIĆ)

(D. MEMEDOVIĆ)


Jedna od stvari na kojima je zapelo bio je i model izdavanja državnih jamstava brodogradnji koji je na koncu nekako profunkcionirao u veljači 2015. godine. Dok je država tražila model Uljanik je imao 20 mjeseci praktički praznog hoda u kojem su počeli teći rokovi za neke od ugovorenih brodova. No, bez državnog jamstva kao garancije brodovlasnicima nije bilo moguće dobiti avans, odnosno započeti gradnju

Pola godine nakon kakvog takvog mira kupljenog sredstvima „rescue aid“ kredita vrijednog 96 milijuna eura Uljanik je ponovno pred štrajkom. Temperaturu je u ovim ljetnim danima do granice ključanja podiglo kašnjenje srpanjske plaće koja je na račune gotovo 4.500 tisuće radnika Uljanik grupe zaposlenih u pulskom i riječkom brodogradilištu, prema važećem Kolektivnom ugovoru, trebala stići do 15. kolovoza.

Budući da se to nije dogodilo sindikati su u petak zajednički pokrenuli proces mirenja, propisanu proceduru koja prema Zakonu o radu mora prethoditi organiziranju štrajka. No kašnjenje srpanjske plaće samo je vrh ogromne piramide nedaća koja pritišće nekad najuspješniju hrvatsku brodograđevnu kompaniju koja u sad već kroničnoj besparici grčevito traži načine preživljavanja do odluke iz Bruxellesa i željenog početka realizacije programa restrukturiranja.

Uljanik je dugo vremena u javnosti važio ne samo za najuspješnije hrvatsko brodogradilište već i za tvrtku s uspješnim poslovanjem. No sad je više nego očigledno da je koncepcija oko koje je takva slika izgrađena bila postavljena na staklenim nogama. Prije nego što ih se uspjelo zamijeniti nekim čvršćim i trajnijim poput onih na kojima je stajala samopodizna platforma koju su Uljanikovci izgradili, noge su jednostavno popustile i smrskale se pod plimom što subjektivnih, što objektivnih problema koja su ubrzano nadolazili. U jedinom hrvatskom brodogradilištu koje je u ulazak u Europsku uniju dočekalo bez sanacije odluku da se početkom ovog desetljeća ne krene u restrukturiranje s ostalim brodogradilištima pravdaju željom da se pozicioniraju na tržištu visokosofisticiranih brodova. Da se odluka pažljivo vagala govori činjenica da je u jednom trenutku i Uljanik ušao u tu priču vezanu uz restrukturiranje s ostalim hrvatskim brodogradilištima, ali su nakon što su odradili svu proceduru za izlazak iz poteškoća ipak od nje odustali. (Milan PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter