Sirovina za pjenušac je vino, obično klasično proizvedeno vino, koje doduše mora biti vrhunsko da bi i pjenušac od njega bio vrhunski, a jedina razlika između tog i nekog drugog mirnog vina je u tome što se za sirovinu za pjenušce grožđe bere malo ranije, obično već u kolovozu, kako bi imao više kiselina

Vjerojatno nema dočeka Nove godine, bilo u nekom ugostiteljskom objektu, bilo na otvorenom, bilo u vlastitome domu, gdje se zadnji otkucaj Stare i prvi trenutak Nove godine neće obilježiti otvaranjem pjenušca.

Kako pripremiti pjenušac za otvaranje u najluđoj noći, kako ga otvoriti i poslužiti, ali i kako pjenušac u novogodišnjoj noći pijuckati uz raznolike delicije koje će se zasigurno naći na novogodišnjoj trpezi, pitanja su o kojima vjerojatno nismo baš previše razmišljali, kao ni o tome kakav pjenušac izabrati.

Kako posljednjih godina sve više istarskih vinara proizvodi pjenušce, i kako se u toj paleti istarskih pjenušaca formira sve ljepši izbor različitih stilova i sorti pjenušaca, svakako bismo preporučili da za novogodišnju noć izaberete neki istarski pjenušac i tako upoznate ovaj sve bogatiji i raskošniji segment istarske vinske scene.

Kako nastaje pjenušac

No, najprije nekoliko osnovnih informacija o pjenušcima. Sirovina za pjenušac je vino, obično klasično proizvedeno vino, koje doduše mora biti vrhunsko da bi i pjenušac od njega bio vrhunski, a jedina razlika između tog i nekog drugog mirnog vina je u tome što se za sirovinu za pjenušce grožđe bere malo ranije, obično već u kolovozu, kako bi imao više kiselina.

To, dakle, obično vino, da bi postalo pjenušac mora proći još jednu fermentaciju, izazvanu dodavanjem posebne vrste kvasca. Ukoliko se druga fermentacija odvija u boci, tada govorimo o klasičnoj metodi proizvodnje pjenušca, a ukoliko se druga fermentacija odvija u metalnim tankovima, tada je riječ o charmat metodi. Obje metode imaju još mnoštvo finesa, no za laike je važno znati da se osim po metodi proizvodnje pjenušci dijele po još nekoliko kriterija. Svježim pjenušcima obično se smatraju oni odležani od dvije do četiri godine, dok su zreli i kompleksniji pjenušci oni stari više od četiri godine.

Svježi pjenušci se poslužuju u onim poznatim uskim visokim čašama, dok se odležani pjenušci mogu poslužiti i u nešto širim, pa čak i u običnim vinskim čašama.

Kategorizacija prema slatkoći

Pjenušci se kategoriziraju i prema slatkoći odnosno količini neprovrelog šećera. Kategorija s najmanje šećera naziva se Ultra Brut, Brut Nature ili Brut integral, također i s oznakama non dosé ili zero dosage; slijede Extra brut, Brut, Extra sec ili Extra dry, Sec, Demi sec, i najslađa ali i dosta rijetka kategorija Doux. Kod nas su najčešće kategorije u rasponu od Brut do Demi Sec, no oznaka Brut ne znači da taj pjenušac nije nimalo sladak, jer je u toj kategoriji raspon zastupljenosti neprovrelog šećera prilično velik.

Na dojam slatkoće ili svježine utječu i neke osobine pjenušca koje nisu označene na njegovoj etiketi, primjerice zastupljenost kiselina, tako da se osobni ukus prema određenom pjenušcu formira prema neposrednom iskustvu: ako vam se neki pjenušac svidio, poželjet ćete ga kušati opet, ili ćete ga s povjerenjem ponijeti kao poklon ukoliko na novogodišnju noć odlazite u goste.

Hlađenje 24 sata prije

Želimo li ga u novogodišnjoj noći otvoriti na način da pružimo najveći mogući užitak svima koji će ga kušati, pjenušac bismo trebali staviti hladiti 24 sata prije. Običan hladnjak će sasvim dobro obaviti posao, ali dobro bi bilo da bocu ne stavljamo u vrata hladnjaka, već u unutrašnjost – često otvaranje i zatvaranje vrata izazvalo bi neželjeno mućkanje pjenušca.

Najbolje bi bilo da boca u hladnjaku stoji uspravno, a ako za to nema prostora, neka onda ne bude sasvim polegnuta, već pod kutom od 45 stupnjeva. Pri otvaranju pjenušca najprije odvrnemo žicu (jeste li znali da je na baš svakom pjenušcu žica zavrnuta točno sedam puta?), malo ju olabavimo i ostavimo na čepu, kako bismo čvršće mogli držati čep.

Bocu nagnutu pod 45 stupnjeva desnom rukom držimo čep, dok joj lijevom rukom zakrećemo dno. Za otvaranje je dovoljno 3-6 okretaja, i kad pritisak iznutra prevlada, čep bi vam trebao ostati u ruci, ne bi smio izletjeti, a pogotovo za njim ne bi trebao izletjeti pjenušac iz boce. Dakle, ne "plop" i nikako "bum", već tek lagani "pffff" je idealni zvuk koji očekujemo od otvaranja boce pjenušca. Ako radi atmosfere u novogodišnjoj noći baš želite da vam čep izleti neka izleti, ali šteta bi bila da izleti i vino.( Napisao Davor ŠIŠOVIĆ)

Povezane vijesti

• Pjenušava vina sve su popularnija u Hrvatskoj
• U Novu godinu s istarskim pjenušcem
• FOTO / ZAGREB JE GORIO! Navijači u ekstazi pozdravili izbornika Dalića, kapetana Luku Modrića i sve naše igrače