PIŠE Chiara BILIĆ
JOŠ JEDNA GRADSKA ŠTORIJA Kupovanje magle na pulski način
D. ŠTIFANIĆ
Volim maglu. Gustu maglu. Mističnu, bajkovitu. Estetski lijepu, misaono zavodljivu.
Pula je, kada već pričamo o magli, imala pravi performans. Premijeru. Pompoznu, razvikanu i dugo najavljivanu. Raznobojno osvijetljenu. Ali ne premijeru prodavanja magle, kako glasi čuvena izreka, već kupovanja. I ne, ovo nije nikakva persiflaža. Ovo je pomalo tragikomična, ali istinita priča. Pripovijest o samo jednom viđenoj rosulji na ulazu u grad.
Štorija počinje, dakle, ne toliko davno. U svibnju 2017. godine. Tada i završava. Nema nikakve fabule između. Stoga se nema što niti prepričati. No, ipak ću u kratkim crtama pokušati. Ali samo zato što volim maglu.
Mjesto radnje je Šijana, glavni lik - kružni tok. Sporednih protagonista ima više, ali ovdje ću spomenuti samo crvene makove. Jer osim magle, baš jako volim i makove. Neki možda već nagađaju o čemu je riječ. Takvi, sigurno ih ima i više nego dovoljno, ne moraju trošiti vrijeme i čitati dalje. Neću dugo, samo još nekoliko rečenica. Radi se, dakako, o megalomanskom otvorenju najvećeg rotora u Hrvatskoj. Onog koji zbog maglice koju je ispuštao nije prošao tehnički pregled. Glomazna prometna površina bez uporabne dozvole. Ali sasvim ispravna za vožnju. Bilo bi nepravedno ovo potonje izostaviti iz pripovijesti.
Službeno otvorenje bilo je spektakularno. Toliko ganutljivo da je nekim od sporednih likova te večeri bilo ispunjeno srce. I pritom ne mislim na makove. Vodena maglica romantično se poigravala s vidom vozača. No, onda je netragom nestala. S prvim zrakama Sunca idućeg dana. Kao što to s maglom obično i biva. Ostala je, onako bajkovita, samo u skrivenim putešestvijama sjećanja ponekog Puležana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
