PIŠE BORKA PETROVIĆ
JOŠ JEDNA GRADSKA PRIČA... Stranac u krevetu
(D. MEMEDOVIĆ)
Kvarat od ure dug put kratim razgovorom sa zagrebačkim taksistom. Govorim mu da i mi u Puli od ovoga ljeta imamo taksija na biranje. Bio je davno u Puli, no čuo je da se dosta toga promijenilo.
- Kod vas je ljeti sve puno turista, kao i kod nas u Zagrebu, skoro cijele godine. Ovdje je po gradu sve više turista iz Azije, no ne troše baš puno. Hodaju gradom, samo slikaju, kako je kod vas? A recite mi, molim vas, čuo sam da je Pula sva u apartmanima, da svi iznajmljuju i broje eure?
- Da, puna je Pula apartmana, turista je sve više, obaramo rekorde, hvalim se ponosna što se o Istri i njenom prosperitetu zna i preko Učke. Pa se odmah potom pokunjim na činjenicu da sama nemam apartmane i ne uklapam se baš u, za njega, tipičnu sliku Puljanina.
- A recite mi, molim vas, zapitkuje taksist dalje, ma jel' istina, a znate, čuo sam to, da neki od vas odlaze ljeti iz svojih kuća, stanova i u njih primaju turiste.
- Ima i toga, istinu ste čuli.
- A gdje odlaze ti vaši Puljani dok stranci spavaju u njihovim krevetima? Jel', za eure!
- Svugdje, nastavljam sada već ispovijest. Neki kod roditelja, neki odlaze na jedan otok u blizini pa kampiraju (ne znam ima li smisla pojašnjavat mu da se radi o Fratarskom otoku)…
- U šatore? A neki da spavaju u garažama, pita nas već začuđeno. I to je čuo, veli.
- Da spavaju. I u garažama. Dok u njihovim krevetima ljeti spavaju stranci. Za novac, izgovaram sve tiše, shvaćajući koliko to - ovako nekome sa strane - čudno zvuči. Pritom sam nekako sretna što sam mu na početku razgovora ipak dala do znanja da ja ne iznajmljujem i ne primam strance u postelju.
Stižemo na cilj. Dok mi naplaćuje račun, dobacuje mi smiješak i veli: "Nije meni ovdje ni tako loše! Cijelu godinu vozim taksi, al' spavam u svom krevetu".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
