PIŠE ROBERT FRANK

Jesu li Puljani i Puležani Istrijani, Hrvati, Albanci, Srbi, Bošnjaci, Hercegovci, Slavonci…


Tko su Puljani i Puležani? Jesu li to baš čisti Hrvati koji se regionalno deklariraju kao Istrijani-Hrvati ili su to samo Istrijani bez da su Hrvati? Jesu li Puljani i Puležani ovdašnji Bošnjaci ili bosanci ili muslimani (ako tako hoćete)? Možda su to i Albanci, Makedonci, Crnogorci, Srbi, Talijani? Ili Slavonci, Baranjci, Ličani, Hercegovci, Posavci? Tko bi od njih, prema mišljenju HDZ-ovca Petra Ćurića, trebao rušiti vlast IDS-a? On se, naime, u intervjuu za naš list pomirio da tu stranku u Puli ne mogu rušiti sami Puljani i Puležani jer su oni pasivni, pa se Ćurić nekako uzdao u Hrvate iz drugih dijelova Hrvatske i u Hrvate iz BiH. Oni naprosto nisu pasivni, kaže. Sad se opet u labirintu mogućih tumačenja postavlja pitanje - tko su to Puljani i Puležani? Jesu li to ipak istarski Hrvati, što se nekako čini najlogičnije, ali možda i najpovršnije, ili su Puljani i Puležani svi oni koji žive u Puli, osjećaju ovaj grad svojim, prilagodili su mu se, drže se tradicije, poštuju zakone, plaćaju poreze i nitko ih ne pita odakle su im roditelji došli. Pula je (bila) grad radnika i vojnika. U tim su poslovima dominirali došljaci s područja cijele bivše države. Radništvo s propadanjem Uljanika nestaje s karte. Jedne su vojnike zamijenili drugi, umjesto njihovih su došli naši. Umjesto petokrake, šahovnica, umjesto opravdano omražene i neprijateljske JNA, naša ponosna HV. I među njihovima bilo je onih koji su srećom postali naši.

U tezi o tome tko bi morao ili mogao mijenjati vlast IDS-a u Puli, Ćurićevo nesvjesno i nepotrebno prebrojavanje hrvatskih i regionalnih krvnih zrnaca zvuči prijeteće i nezgrapno, no više je tu nedostatka stila i pravilnog političkog artikuliranja svojeg razmišljanja, nego stvarnih loših namjera. Kao što lički i hercegovački Hrvati nisu veći Hrvati od istarskih Hrvata, tako ni istarski, usudimo se reći hrvatski Puljani i Puležani nisu veći Puljani i Puležani od hercegovačkih ili albanskih Puljana i Puležana. Sve to zvuči jako komplicirano, a u naravi je jednostavno: ili si čovjek ili nisi; ili si pošten ili nepošten. Legitimna je Ćurićeva želja za osvajanjem vlasti u Puli. Zato se valjda i bavi lokalnom politikom. No graditi tezu da se IDS, koji je trenutno na vlasti u Puli i Istri, mora zamijeniti nekim drugim jer je ta njegova dugotrajnost demokratski neodrživa, ravno je političkom samoranjavanju ili još gore - političkoj kapitulaciji. Ćurić s tim načinom razmišljanja naprosto priznaje da bi želio doći na vlast, misli da mu to pripada i da bi to za svih, pa i za demokraciju, bilo najbolje, ali ne zna kako se te primamljive vlasti domoći. E to je problem. Njegov, a ne nas svih ostalih.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter