M. MEDEN
Kad imaš dijete na zadnjem sjedištu, a auto klizi prema tračnicama i ti gledaš vlak koji juri prema nama, kakav može biti osjećaj? Strašan! Nemoćan si, ne možeš ništa! Katastrofa, kroz suze nam je ispričao horor koji je 38-godišnji vozač iz Pule doživio protekle subote kada je s automobilom, u kojem se nalazila i njegova petogodišnja kćer, podletio pod vlak na pružnom prijelazu u Vernalskoj ulici u Šijani. Prema informaciji iz HŽ Infrastrukture, ovo je prva nesreća na tom prijelazu.
Navala emocija našeg sugovornika, čiji su podaci poznati redakciji, ukazuju kakav je šok uzrokovan srazom s metalnom grdosijom na tračnicama doživio i da ga proživljava još i danima nakon traume. Srećom, sve je te subote prošlo bez težih ozljeda i posljedica.
- Ovo je kćeri i meni drugi rođendan, rekao je.
Priča nam da se kretao u smjeru grada i da nije vozio brzo, kako su to zlobnici komentirali na društvenim mrežama, niti je, kaže, to moguće na toj uskoj cesti. Kada je počeo kočiti pred pružnim prijelazom, označenim samo Andrijinim križem i znakom stop, kotači su kliznuli na šljunku, za koji kaže da se često tamo nalazi, ali i na metalnoj rešetci za odvodnju te da se auto zaustavio tek kada je prednjim kotačem prešao prvu šinu. Pokušao se vratiti u rikverc, ali vremena za ikakvu reakciju nije bilo dovoljno, a silna željeznička konstrukcija doslovno je samljela auto. Peugeot je neprepoznatljiv i sam pogled na njega otkriva koliko su sreće imali otac i kći.
- Sreća u nesreći je da se auto nije skroz ispriječio vlaku, nego je vlak udario u prednji kraj, odbacio nas i povukao 20, možda 25 metara. Zapravo smo se tumbali u kanalu uz prugu, priča nam vozač koji dvije masnice i jednu ogrebotinu može zahvaliti i činjenici da su se aktivirali svi zračni jastuci. Malena je, u dječjoj sjedalici, prošla s manjom ogrebotinom glave, koju je zapravo napravio zračni jastuk. Djevojčica nije ni bila svjesna opasnosti i tek kada su nakon nesreće odveli dijete, kaže nam, psihički se slomio.
Na prijelazu bi trebalo ugraditi rampu, smatra naš sugovornik, a iz HŽ infrastrukture kažu da bi ugradnja novog uređaja za osiguranje sa svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima koštala između 1,3 i 1,5 milijuna kuna te da viši stupanj osiguranja na tom mjestu nije u planu.
- Pisao sam i gradonačelniku Pule Borisu Miletiću da apelira na nadležne da prijelaz mora biti očišćen i osiguran. Možda je gore iznad pruge nekada bila samo jedna kuća, ali sada je cijelo naselje. Gore je i dječji vrtić i tamo radi nekoliko tvrtki. Promet je veliki. Pitam se koliko u 21. stoljeću može koštati jedna rampa, a koliko ljudski život? Onuda svakodnevno prolaze roditelji s djecom iz vrtića. Taj sam dan prošao šest puta, godišnje to napravim stotine puta. Pa zar netko zaista vjeruje da bih nepažljivo ušao u taj prijelaz, rekao nam je Puljanin.
Bili smo na licu mjesta gdje su nam mnogi prolaznici potvrdili da šljunak prema prijelazu nizbrdo često nanosi kiša, ali i vozila.
- Da, vjerujem da može biti problem šljunak, čak i taj šaht što su ga postavili. Često prolazim tuda i vidim šljunak na cesti. Znam da je opasan onaj prijelaz kod stancije Pelićeti, ali sve češće upozoravaju ljudi i na ovaj. Očito je ovdje sve više prometa, rekao nam je jedan vozač kojeg smo zatekli na prilazu prema crkvi u Šijani. Na prijelazu kod stancije Pelićeti, da podsjetimo, prije nekoliko je godina smrtno stradao vozač kombija, i to nije prva ljudska žrtva na tom prijelazu.
Vlakovi, na takvim prijelazima, ukazuje nam prometni stručnjak iz Zagreba Željko Marušić, trebaju smanjiti, odnosno prilagoditi brzinu, ali to za njega ipak nije rješenje za sigurnost na cestovno-pružnim prijelazima.
- Bilo bi dobro da na takvim prijelazima stoji branik ili barem polubranik. Ali i to su samo privremena rješenja. Pula je dovoljno bogat grad da može denivelirati takve prijelaze, odnosno da može provesti cestu ispod pruge. Ovakvo označavanje prijelaza Stopom i Andrijinim križem je u skladu sa Zakonom o sigurnosti na cestama i vozač je dužan pridržavati se propisa. No svakodnevno nam se pokazuje da to nije dovoljno. Za prvu ruku treba postaviti brklju, a dugoročno razmišljati i o drugim boljim rješenjima, rekao je Marušić. (Zvjezdan STRAHINJA)