Ivan Žagar: Dat ću sve od sebe da više ne bude afera NAJESEN UVODIMO JOŠ DVA RAZREDA MEDICINSKIH SESTARA

Preuzeo je vruću stolicu. Nakon afere prošle jeseni u pulskoj Medicinskoj školi te smjene i prekida radnog odnosa dotadašnjoj ravnateljici Gordani Ćoso - nakon što je povukla svoju odluku o izvanrednom otkazu profesoru informatike Miljenku Puškariću koji nije reagirao na seksualno uznemiravanje među učenicima. Profesor povijesti i latinskog jezika Ivan Žagar, dotad zaposlen u porečkoj srednjoj školi Mate Balote, službeno je prije mjesec dana potvrđen za novog ravnatelja Medicinske škole Pula. Prethodno je njegovu kandidaturu podržala velika većina Nastavničkog i Radničkog vijeća te jednoglasno Vijeće roditelja i, na koncu, jednoglasno Školski odbor.

- Hajmo se na početku osvrnuti na tu aferu koja je prethodila vašem izboru. Iako nemate ništa s njom, koliko vam je ta afera opterećenje?

- Najveći teret afere iznijela je prethodna administracija škole, tako da je mene dočekala relativno čista situacija unutar škole. No, prisutno je veliko opterećenje prema javnosti jer su o aferi pisali svi glavni mainstream mediji u Hrvatskoj. Stoga javnost čeka odgovore i, na neki način, promjenu politike škole. I zbog toga sam u samoj prijavi za natječaj ponudio sadržajan program koji bi, pored već uhodanog poslovnog i pedagoškog rada, ponudio i nešto više. Škola posljednjih dvije godine povlači pristojan novac iz EU fondova (milijun i 200 tisuća kuna), za stručnu i vrlo korisnu razmjenu učenika s Irskom. Kao novi ravnatelj poradit ću na sličnoj mobilnosti kolega profesora u suradnji sa srodnim medicinskim školama u Europi. Ima toga još, no ovdje bih htio najaviti i naš angažman na brendiranju škole, ne u smislu reklamiranja već punog informiranja o aktivnostima škole kroz izradu novih web stranica i, jasno, društvenih mreže škole. Dakako, usmjerit ćemo napore da se škola pravovremeno i čim jasnije predstavi na vrijeme osmašima iz čitave Istre.

- Što ako bukne neka nova slična afera?

- Na to ne možemo utjecati, no bez obzira na neugodnu recentnu prošlost, dat ću sve od sebe da se poslože stvari unutar škole na profesionalan i ljudski način i ukoliko to uspijem, smanjit će se mogućnost incidentnih slučajeva. No, dogode li se, reagirat ćemo promptno, u suradnji sa svim stručnim instancama, maksimalno otvoreno prema javnosti, ništa ne skrivajući. Vjerujem da ćemo kroz kvalitetne sadržaje, prvenstveno mislim na EU projekte, otvaranje novih smjerova te čvršću suradnju s pulskom Općom bolnicom otvoriti našoj školi put prema prosperitetu i razvoju.

Na prvom mjestu - medicinari

- Značaj ove škole je i u tome da je ona jedina medicinska škola u Istarskoj županiji. S obzirom na sve zabrinjavajuće odlazak medicinskog osoblja iz Hrvatske, čini mi se da je taj njen značaj još veći.

- Točno, naša škola će se u budućnosti, počevši od naredne školske 2019./20 školske godine pojačano prilagoditi potrebama tržišta time što ćemo, umjesto dosad jednog, sada upisati tri razreda medicinskih sestara! A budući da su osigurana sredstva za gradnju nove Medicinske škole koja bi trebala biti dovršena i useljiva do konca iduće 2020. godine, planiramo i otvaranje novih smjerova, poput zubnih tehničara, laborantskih tehničara, sanitarnih tehničara itd.

- Koje kadrove, osim spomenutih, sada škola obrazuje?

- Sada ima jedan razred medicinskih sestara, jedan razred fizioterapeuta i jedan razred primalja, dakako u četiri godine, a medicinske sestre u pet. Ukupno je to 240 učenica i učenika. Nova škola imat će kapacitet više od 400 učeničkih mjesta.

- Koje će zanimanje "nastradati" u ime povećanog broja medicinskih sestara?

- U idućoj školskoj godini nećemo upisivati učenike za mjesto primalje, jer kada se odškoluju postojeće generacije primalja ne postoji, do daljnjeg, većih potreba za njima.

- Kakvi bi trebali biti medicinari kad završe školu u kojoj ste ravnatelj?

- U što većem stupnju osposobljeni za rad u struci i da ne odlazeći iz zemlje popunjavaju mjesta u Općoj bolnici, Zavodu za javno zdravstvo, lokalnim domovima zdravlja. Naši medicinari bit će mi na prvom mjestu.

- Gotovo istovremeno sa smjenom bivše ravnateljice, Županijska skupština izglasala je odluku o kreditnom zaduživanju radi izgradnje nove školske zgrade, vrijedne oko 50 milijuna kuna. Budući medicinari, silno deficitaran kadar, već se punih osam godina obrazuju na čak četiri lokacije u gradu. Koliko to otežava funkcioniranje škole odnosno nastavni proces?

- Jako, jako puno. Uprava škole i dio razreda su u zgradi bivše kirurgije u krugu stare bolnice, drugi dio je u zgradi Pulskog otvorenog učilišta u Rižanskoj ulici pored talijanske škole, tjelesni odgoj održava se u Pattinaggiju, a praksa na nizu lokacija - u Općoj bolnici, u Zavodu za javno zdravstvo, u školi na Monte zaru. Takva situacija silno otežava komunikaciju i šteti samoj izvedbi nastave.

- Nova će škola biti izgrađena na mjestu stare, na uglu Rižanske i Zagrebačke ulice.

- Dobit ćemo super modernu i funkcionalnu zgradu koja će, osim učionica za općeobrazovne predmete imati nove kabinete i praktikume. Bit će to možda i najljepša nova školska zgrada u Hrvatskoj. Prema riječima istarskog župana Valtera Flega, sada se, na proljeće otvaraju natječaji, a na jesen bi trebala početi gradnja škole. Bit će to velik korak za cijeli grad i županiju, ne samo za školu i zdravstveni sektor.

Ne učimo za školu, nego za život

- Ova škola nije vam nova sredina. Već ste predavali u Medicinskoj?

- Da, trima razredima predavao sam latinski jezik od 2012. do 2014. godine.

- Što dobiva onaj koji uči latinski?

- Formalno to je mrtav jezik, ali latinski je baza i poveznica s jako puno medicinskih i pravnih pojmova. Zbog toga se i uči u medicinskoj školi.

- Jeste li ga vi kad ste bili student, lako ili teško svladavali?

- Koliko sam bio dobar student povijesti, toliko sam bio loš student latinskog (smijeh). Nakon šestosemestralnog ispita koji sam prošao nakon godinu i pol pripremanja, sjeo sam bez pripreme na bicikl i u jednom danu odvozio od Medulina do Učke, i slijedeći dan istu rutu nazad. Ubrzo nakon toga sam diplomirao i vrlo brzo upisao poslijediplomski doktorski studij.

- Kako pridobiti učenike za latinski?

- Aktualizacijom - imamo Arenu, Dvojna vrata, antičke zidine, Augustov hram… Valja s učenicima izaći iz škole i ispričati priču o antičkoj prošlosti grada, prvenstveno kroz sačuvane latinske natpise. No, ono što učenici posebno pamte su latinske poslovice koje su sukus antičkog znanja i mudrosti, primjenjive u punom smislu i danas. Tu bih posebno izdvojio poslovicu "Non scholae, sed vitae discimus" - "Ne učimo za školu, nego za život". To bi trebala biti krilatica i podloga čitavog školskog sustava.

- Ali nije. Prosvjeta je, uz pravosuđe i zdravstvo, u koje ulazi i Medicinska škola, pod najvećim udarom kritika javnosti.

- To su područja koje, na neki način, politika nameće odozgo prema dolje, a dodatna otegotna okolnost je što svaka nova vlast želi u svom mandatu ostaviti neke opipljive rezultate, nauštrb dugoročno planiranih strategija, koje kronično nedostaju našem društvu u svakom području. Pa i u školstvu. Zbog toga su rezultati često manjkavi, a reforme su "reforme". Pravi primjer negativnog utjecaja politike je odbacivanje tzv. Jokićeve kurikularne reforme i stvaranje nečeg potpuno novog, kako se ne bi pokazalo da je prethodna vlast napravila nešto dobro.

- Na jesen vas čeka kurikularna reforma nove vlasti?

- Naša se škola priprema za taj važan iskorak - nabavljamo tehnologiju, prije svega tablete koji će služiti i kao e-dnevnici; pripremamo ih za svaku učionicu, kao i stropne projektore. No, moram priznati da nekih pretjeranih operativnih informacija o kurikularnoj reformi u ovom trenutku još uvijek nemamo, posebno s obzirom da nisu izglasani kurikulumi za pojedine predmete, tako da nas prava priprema čeka kroz ovo proljeće i ljeto.

Nogomet - rendgen društva

- Dovršavate doktorat na studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Doktorski rad i buduća knjiga zove se "Nogomet, navijači i nacionalizam u Jugoslaviji 1980-1991. Zašto baš ta tema, tim više što je nacionalizam i danas dominantan društveni obrazac, i 24 godine nakon kraja rata.

- Prvo sam odabrao za disertaciju povijest turizma, no onda sam shvatio da me, zapravo, povezanost nogometa, publike i aktualnih društvenih gibanja puno više interesira, možda zbog toga što sam to na neki način živio, doduše nakon rata.

- Koja ste vi generacija?

- Rođen sam 1979. u Zemunu. Nakon rata sam, 1996., s roditeljima preselio u Pulu, točnije u Medulin. Rat sam doživio iz dječje perspektive. Besparica, loša ekonomska situacija. Nacionalno pitanje uopće nije bila tema u kući, osim kad su nas neki ljudi telefonski uznemirivali po nacionalnoj osnovi.

- Vratimo se doktoratu?

- Sa znanstvenog aspekta, nogomet se kod nas ne doživljava kao povijesna tema. Njime su se dosad uglavnom bavili sociolozi. Mene kroz taj doktorat zanima kako je jedna, na prvi pogled, marginalna zabavna društvena aktivnost postala megafon, rendgen jednog društva pred raspadom. Dok su nacionalistički ispadi u prvoj polovici 80-ih godina bili iz današnje perspektive prilično benigni, primjerice pjevanje "Marijane, Marijane" smatrala se nacionalističkim činom, a s druge strane "Igrale se delije", u drugoj polovini 90-ih pjevalo se: "Mi Hrvati ne pijemo vina, već pijemo krvi Srbina iz Knina". S druge se strane pjevalo: "Drma mi se, drma mi se na šajkači cveće, ubit ćemo, zaklat ćemo ko za Zvezdu neće". To odražava gradaciju nacionalizma i u društvu i na stadionima, prvenstveno među navijačkim skupinama.

- Maksimirski neodigrani susret Dinama i Crvene zvezde u svibnju 1990. je u tom kontekstu paradigmatski.

- Točno, bio je to prvi veliki javni pokazatelj da su stvari izmakle kontroli na jednoj nepolitičkoj pozornici, dok su događaji iz Splita u rujnu iste godine - kad su igrali Hajduk i beogradski Partizan, kad je utakmica prekinuta jer je spaljena jugoslavenska zastava na službenom jarbolu - bili jasan pokazatelj da Srbi i Hrvati ne mogu više igrati u zajedničkoj ligi, a očito niti živjeti u zajedničkoj državi.

(Razgovarao Z. ANGELESKI)