NAJNOVIJE


NAJVEĆA PLANTAŽA SUKULENATA U ISTRI

ISTRAKAKTUS Vlado Bazikić na Stoji uzgaja nevjerojatnih 3.200 vrsta ovih egzotičnih biljaka

(M. MIJOŠEK)

Surađuje s brojnim uzgajivačima iz Italije. Iako je u početku bilo lako nabaviti nove vrste, danas je došao u situaciju da se s velikih zapadnoeuropskih sajmova zapravo vrati bez ikakvog "ulova", kaže Vlado dodajući da već ima gotovo sve vrste do kojih se može doći. Ostale, napominje, vrlo su rijetke i primjerak takvih sukulenata od svega par centimetara košta i do 500 eura, a s obzirom da se teško razmnožavaju, do njih je, unatoč visokoj cijeni, vrlo teško uopće doći

Puljanin Vlado Bazikić na Stoji uzgaja kaktuse već tri desetljeća, oni su njegova ljubav ali i posao. Trenutno u svom "bodljikavom carstvu" OPG-a Istrakaktus ima nevjerojatnih 3.200 vrsta kaktusa i sukulentnih biljaka koje zimi održava i uzgaja u negrijanim plastenicima radi izbjegavanja zimskih mrazeva i pretjerane količine vlage, pa njegovo bilje raste u klimatskim uvjetima prilagođenima primorskom podneblju. U Istri je najveći uzgajivač ovih biljaka, a kako nam veli, vjerojatno ima najveću kolekciju sukulenata na Balkanu. Odmah na početku razgovora pojašnjava da se zapravo ne radi o kaktusima, već o sukulentima kojih ima 73 porodica, a jedna od njih su kaktusi, tek dvije tisuće vrsta otpada na "bodljikavce".

Zimi ostaju bez usta

Vlado uzgaja svoje biljke iz sjemena, a da bi kaktus bio spreman za prodaju mora proći barem četiri godine, za sukulente tri godine. Naime, rastu vrlo sporo i do veličine od, recimo, tri centimetra moraju se barem četiri puta presaditi. Na pitanje koliko onda žive, Vlado kaže da su među najdugovječnijim vrstama na planetu i mogu doživjeti 300 pa i 400 godina. Neki kaktusi spolno postaju zreli tek nakon 70 ili 80 godina i vijek im je mnogostruko duži od ljudskog.

- Mogu živjeti jako, jako dugo. Zapravo, dok ih ne ubijemo, šali se Vlado, napominjući da im se upravo to događa u kućnim uvjetima. Najčešće ih, dodaje, ubijemo vodom, pretjeranim zalijevanjem, a neki su kaktusi toliko osjetljivi da ih može ubiti i noćna vlaga.

- Sukulenti se ne hrane korijenjem, već korijenovim dlačicama koje se u rujnu suše i otpadaju. Tek početkom ožujka ponovno narastu. U to vrijeme biljke su zapravo "bez usta" i svaka, pa i najmanja količina vode za njih je fatalna, pojašnjava nam Vlado navodeći da je normalno da se u to vrijeme njihovo lišće smežura. No, to ne znači da trebaju vodu. Dapače. Po tome su, doznajemo, i dobili ime - sukulent figurativno znači "rezervoar vode" i oni vodu skupljaju od proljeća do jeseni da bi je trošili tijekom zimskih mjeseci. Stoga smežurani listići ljude ne smiju zabrinuti - to naprosto mora tako biti.

Vlado pobija još jedno uvriježeno mišljenje - da kaktusi trebaju puno sunca. Ni to, veli nam, nije točno. Istina je da uspijevaju na visokim temperaturama, no zapravo vole sjenu, a ne jako sunce. Čak 70 posto njih, veli Vlado, jarko sunce će spaliti. Stoga on svoje plastenike u kojima ih uzgaja, tijekom ljeta zasjeni. (Borka PETROVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter