Srednjoškolci su preopterećeni gradivom. Imaju po sedam i više sati nastave svakodnevno, imaju previše zadaće, obveza, pogotovo maturanti koji se trebaju i pripremati za maturu upis na željeni fakultet. Predmeta ima sve više, kao i školskih obveza, a upravo zbog toga ponekad se od šume ne vidi stablo.

- Oni praktički budu u školama cijelo jedno radno vrijeme, a kad dođu kući, trebaju se pripremiti za idući školski dan, kad opet imaju najmanje šest-sedam školskih predmeta, a za sve predmete, osim tjelesnog, trebaju učiti, pripremit se. A toliko se govori da djeca trebaju hodati, biti u prirodi, daleko od kompjutera, rekreirati se, zdravo živjeti. Pa to je nemoguće od svih tih školskih predmeta, učenja, obveza i ostaloga. Kada? Ne stignu ni disati, nerijetko vele roditelji srednjoškolaca ističući da djeca upisom u srednju školu ne stignu pohađati slobodne aktivnosti, jer obaveza imaju previše.

S druge strane, s toliko nastave, predmeta, obveza, mnogi roditelji, ali i sami učenici, očekuju da školski "posao" bude u cijelosti obavljen, da osim učenja i pisanja zadaća nema više obveza. Podaci vele da djeca nisu nikada u većem broju išla na instrukcije. Tu se nameće pitanje je li je gradivo preopširno, jesu li djeca manje koncentrirana i motivirana, ili im gradivo nije dobro objašnjeno?

Možda bi odgovor mogao biti u svemu tome po malo, djelomično, a ni u čemu konkretno. Istina, ne predaju svi nastavnici jednako dobro, neki imaju iznimno znanje, a ne znaju ga možda dovoljno dobro prenijeti. No, stoji (i) činjenica da su i sami prenatrpani rasporedima, administrativnim poslom i stalnim promjenama gradiva, udžbenika i ostalog. Djeca možda nisu uvijek previše motivirana jer su, opet uzročno-posljedična veza, previše opterećena. Ne stignu se koncentrirati na toliko toga, a 15-ak predmeta im je previše da bi bila na sve podjednako koncentrirana, usredotočena i zainteresirana, iako, istina, nisu svi predmeti jednako zahtjevni i teški. Gradivo je možda i preopširno, pa se ne stigne vidjeti stablo od šume, mora podataka, činjenica, a svi znamo da tinejdžeri imaju, koliko god uzorni bili, svakakve misli po glavi, da su nerijetko nekoncentrirani zbog godina, zaljubljenosti, drugih interesa, a to su i godine buntovništva.

Također se sve više priča da mlade ne zanimaju strukovna zanimanja iako su možda kronično deficitarna, pa bi praktički imali osiguran posao i plaću. Neki su srednjoškolci možda rođeni za takve poslove. Nerijetko se može čuti da konobar može biti svatko, kao i prodavač, a posebice to vrijedi za one konobare koji "potočaju" palac dok nose kavu, spretno a'la Mister Bean, ili na one prodavače koji se jednostavno "tope od ljubaznost" kad ih pitate imaju li veći ili manji broj određenog modela, spominjući vam ispod brade šesto koljeno. Koja to karika obrazovnog sustava ne valja? Houston, imamo problem. Samo ne znamo koji.

Povezane vijesti

• Ključna pitanja o Uljaniku i dalje bez odgovora
• Gdje su nestali ljudi?
• Sarme i skijanje