Arhiva/M. ANGELINI
Uskomešala se svjetina zbijena u Galeriji Cvajner. Glasni zvižduci preplavili su Forum.
- Tko vas je platio i koliko?, upitao je dogradonačelnik Robert Cvek članove građanske inicijative Volim Pulu.
Bio je to hladan siječanjski dan. Petak navečer, da budemo precizniji. Prošla su od toga svega 72 sata. Na glavnom gradskom trgu zbio se nesvakidašnji prizor za taj, inače umrtvljen, dio godine. U kafiću nije bilo mjesta za sve zainteresirane. Crvenih nosova i ozeblih ruku stajali su Puležani ispred ulaza. Naguravali se da čuju raspravu. Bilo im je bitno. Inače, valjda, ne bi ni došli. Tko bi normalan za neku tričariju izlazio iz toplog kreveta u večernjim satima?
Radilo se, vele upućeni, ovi nagurani ispred ulaza, o koncesijama. Grad je, prepričavalo se pred prepunim Cvajnerom, naumio izdati koncesije za čak sedam pulskih plaža. Njihovih plaža. I lučicu Bunarinu. Pokušali su to vladajući, došaptavali su građani jedan drugome, ugurati na dnevni red Gradske sjednice, koncem prošle godine.
Navodno, rekao je jedan ćelavac prijatelju u debelom zimskom kaputu, koji je jedno uho zalijepio za staklo kafića u nadi da načuje barem dio Cvekovog govora, nisu uspjeli. Zaboravili provesti javno savjetovanje. Izgleda da im se omaklo, objasnio mu je. Ali evo, provode ga sada, umiješao se u razgovor treći, putem interneta. Tako je, nadovezao se opet ćelavac, ali, ako mene pitaš, ne znamo ništa, ili jako malo o tim koncesijama, zato smo ovdje.
Razgovor je naprasno prekinut ranije spomenutim zvižducima.
- Što je rekao?, upitao je ovaj u zimskom kaputu.
- Pitao je tko ih je platio, odgovorio mu je ćelavac još uvijek s uhom prilijepljenim za staklo.
- Svašta. Zar on misli da smo i mi došli jer nas je netko platio?, upitao je treći.
- Znaš što? Ja stvarno volim Pulu i te naše plaže, uzdahnuo je ćelavac.